Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

Ni Zenica više nije Zenica, kakva je bila prije rata!?

Nerado komentarišem visokorangirane ličnosti bosanskohercegovačke umjetnosti ali ovaj put ću napravit’ izuzetak jer se radi o oskarovcu Danisu Tanoviću koji je, kako kažu mediji “žestoko odgovorio Neletu Karajliću” koji je izjavljivao da “Sarajevo više nije Sarajevo”, ono Sarajevo kakvo je bilo prije rata, kojem je on “na neki način dao identitet”...

Kažu kako Tanović nije mogao ostati suzdržan pa mu je odgovorio:

– Naravno Nenade Jankoviću da Sarajevo više nije isto. Nije jer ga je četiri godine bombardovala srpska vojska, što ti voliš da zaboravljaš – napisao je Tanović na Twitteru.

Ako je ovo žestoko i najbolje što je jedan oskarovac mogao reći, onda ja komotno mogu napisat "e, jebi ga"...

Uz dužno poštovanje prema dosadašnjim uspjesima, treba reći da nam i jest ovako kako jeste upravo zbog takvih odgovora ali i svakodnevnih reagovanja, otvorenih pisama i obraćanja pažnje na svačije izjave.

On je i htio da mu baš to odgovoriš da bi i ova i ona “druga strana” koja podržava netrpeljivost imala o čemu. Da bi i ova i ona druga strana i dalje držala u fokusu tu napetost i mržnju....

Kako živimo i od čega živimo, koliko nas odlazi iz ovog “geta”, a koliko ostaje izgleda da vas je najmanja briga. Vi živite na “visokoj nozi” u blagodatima svijeta bogatih i moćnih, jebe se vama. Bitno je da skrenete pažnju kako nas je bombardovala srpska vojska.

Htjeli mi to ili ne, Sarajevo više nije Sarajevo, ono Sarajevo kakvo je bilo prije rata, isto kao i što Zenica više nije Zenica, kakva je bila prije rata. Na gore ili na bolje, nek’ protumači kako god ko hoće, jebe se i meni.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi