Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 8. ožujka 2015.

Jebo me osmi mart, da me jebo...

Nisam baš očekivao da će stići tako brzo no, ipak je stigao. Nakon što sam im jutros čestitao 8 mart, jedna od mojih fejsbuk prijateljica udostojila se da adekvatno odgovori na moju čestitku.

U odgovoru stoji:

Prvo mrzim što više nikad neću onako sa hiljadama drugih zeničanki u svilenim čarapicama i divnim cipelicama ujutro u 7 otkloparati na posao i vratiti se sa crvenim karanfilom....pa popodne svojoj majci sa cvijećem, pa njegovoj majci sa cvijećem, pa onda s njim na čašu vina ...negdje, ono pristojno...

Jebo nas osmi mart gdje....

- izlaze tete samo jednu noć u godini da se "opuste" ono pravo uz kreveljenja sa splavskim ikonama u sintetičkim bluzama i svim "zenstvenim miomirisima"...

- jebo me osmi mart da me jebo dok hiljade drugih bosanki nema šta da jede...i dok hiljade njihovih muževa stidno gledaju u njihove noćima isplakane oči

-jebo me osmi mart u kojem hiljade sinova nema marku za cvijet curi,majki....mami ....baki.....tetki....

- jebo me osmi mart u kojem samo "reprezentativne budžetske korisnice ups. namještenice" imaju eksluzivno pravo na manikir,pedikir,masažu....i osmomartovsko putovanje u Beč,Bratislavu,Prag......što se mene tiče nek idu u finu materinu zajedno sa takvim osmim martom....

Ups čast Rozi Luxemburg i sretan joj osmi mart.

autor: zeničanka


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi