Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 22. ožujka 2015.

Fejsbuk i njegov uticaj na porodicu!?

Za ovo nedeljno jutro mog'o bi ja da napišem par riječi i o uticaju društvene mreže na porodicu. Onako, iz ugla porodičnog čovjeka koji je svojom aktivnošću na fejsbuku „zarazio“ pola uže i šire familije. Obzirom da su danas vicevi čitaniji od ozbiljnih tekstova, neka ovo jutro krene kroz šegu...

Oženjen čovjek vraća se s posla kući. Žena mu otvara vrata, a on vidjevši dim u kući pita šta se desilo!

Žena: "Izgorile mi paprike koje sam ti spremala za ručak! Ostake su samo tri, jesi li gladan?"

Muž: " 'aj' dobro, nek' je živa glava, ionako 
još uvijek nisam gladan. 

Nakon što se presvukao sjeda za fejsbuk i pita: „A šta si radila pa ti izgorile?“

Žena: " bila na fejsbuku“

Muž: aha, ok

Nakon izvjesnog vremena muž će ti njoj: „ Ženo, sad bih mogao one tri paprike“

Žena: „E, nema ni njih više, ja ih upravo pojela dok si ti bio na fejsbuku“

Muž: E, jebem te i tebe i fejsbuk i tvoje paprike

Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je sasvim slučajna haha






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi