Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 18. ožujka 2015.

Četiri protiv

Zanimljiv i vrijedan tekst za blog 32 vijećnik napisao je Goran Jerkić, član plenuma Zenica, budući stalni saradnik bloga. Inače, blog 32 vijećnik odskora je dobio još jednu saradnicu.... Zeničanka Maida Tanović, autor teksta “Izvinite me preci, neću da šutim!” koji je objavljen na portalu 6yka.com također će se povremeno javljati putem ovog bloga...

Pratite nas, posjetite blog i pridružite nam se :)


Četiri protiv!

Kantonalna skupština donijela odluku da formira vladu poslije četiri mjeseca usklađivanja. Izgleda da je ovim političarima Grčka je predaleko. Tamo se ko danas dese izbori, za dan ili dva znaju se rezulatati, a vlada se formira koliko za jedan dan. I narod ima protiv koga da protestuje. Ali nejse, ovi mudruju, i nastaviće mudrovati. Nisu shvatili februarsko dešavanje gradjana BiH. Naprave plan da vlada bude bez ijedne žene. Ko slučajno ma jok slučajno, namjerno. Kako će pričati masne viceve na sjednicama vlade ako tu budu žene, kopati nos ili se riješavati iznenadnih upala (kad upadnu gaće u guzicu). Oni su pristojni momci.

Gradjani, javnost, javno mijenje su se zgražavali, čak su i tražili od njih da to poprave, aliiii ko će njima šefovati, oni sve znaju najbolje. Nisu shvatili februarsko desavanje gradjana BiH. Na skupštini se odlučivalo o vladi i gle čuda. Četiri glasa su bila protiv. Oni su shvatili februarsko dešavanje gradjana BiH. Doduše bio je i jedan suzdržan a to je bila Jupićka iz Zavidovića, a ostali bili su za. Nije mi jasno da je Jupićka mogla biti suzdržana kada se pola gradjana u kantonu dakle kompletna ženska populacija nema pravo ući u vladu.

Kako će se ponašati kada se bude riješavalo pitanje onih kojih je manje. Recimo žene invalidi. kada budu tražili svoja prava šta će reći. Ja sam suzdržana jer ste vi žene. Skaradno. Pojavi se i četiri glasa protiv, ali nisam upratio ko su to heroji. Baš me interesuje ko su i zašto su bili protiv jeli zato što starosna struktura nije ispoštovana, ženska prava ugrožena, teritorijalni princip zanemaren ili su bili protiv eto samo nako da ih je i na drugoj strani. Oni što su bili za njima ne gine ponovo plenum i gradjani pred kantonom.

Tako se ponašaju. Poslanica iz Zenice Selvedina Sarajlic - Spahić kaže ja ću da glasam za ovu vladu jer nije vrijeme da se princip ravnopravnosti polova ispoštuje, kao tako je teška situacija. Pa kad će biti vrijeme da muškarci i žene budu ravnopravni. Zar ima šta gore kad od nje mislim žene naprave mašinu za glasanje. Nije to sve, Selvedina je ljekar sa političkim iskustvom i tako se ponaša kako će se sutra ponašati kada bude trebalo donijeti neku manje važnu odluku. Minornu odluku o finansiranju recimo ustanove u kojoj je ona direktor. Baš mi pade na pamet jedno pitanje upravo za ovu političarku da li je njoj osnovno zanimanje ljekar ili političar. Toliko dugo je u politici da bi komotno mogla pored svog imena napisati i da je političar, a ne ljekar. Kad je mogla staviti dva prezimena zašto nebi uz svoje ime stavila i dva zanimanja. Ili je možda njoj politika i bavljenje politikom i poslanička klupa u skupštini kantona hobi.

Ima žena malo više slobodnog vremena pa se umjesto ribolovom bavi politikom. Umjesto uz rijeku sa štapom ona se odmara čitajući materijale za skupštinu. puno je pitanja koja traže odgovor u skupštini ZDK. Nemogu im reći sa srećom jer su oni davno se kamenjem bacili na sreću. Njima ona nije potrebna. One četiri poslanice koje su glasale protiv ovakve vlade u ZDK baš bih da ih upoznam. Možda i kafu popijemo, već mi se dopadaju.


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi