Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

U gradskoj biblioteci Zenica održana Javna rasprava „Može li bolje?“

U organizaciji Plenuma Zenica u večernjim satima u gradskoj biblioteci Zenica održana je Javna rasprava „Može li bolje?“ u kojoj je osim učesnika, predstavnika televizije Zenica i predstavnika Plenuma Zenica prisustvovalo i nekoliko desetina građana.

Televiziju Zenica predstavljali su Dženana Sivac , direktorica tv kuće i Sanel Hasanović, glavni i odgovorni urednik Televizije Zenica, dok je ispred Plenuma Zenica bila Meliha Bajramović, a moderator Javne rasprave  Goran Jerkić.

Cilj rasprave bio je informirati rukovodstvo televizije o zahtjevima građana, ukazivanje na nedostatak edukativnih emisija te podsticanje na dijalog o poboljšanju postojećih sadržaja informativnih emisija.

Opšti utisak prisutnih je da je pored svih problema s kojima se susreće rukovodstvo televizije s jedne strane i svakodnevni problemi građana s druge strane, neophodna saradnja i dijalog između građana i televizije.

Ako postoje pritisci na novinare i autocenzura, dalo bi se zaključiti da postoji i određena autocenzura kod samih građana. Niko ne želi pred kameru. Rijetki su oni koji svojim imenom i prezimenom stoje iza onog što kažu. Naime, neki ljudi smatraju da je dovoljno poslati anonimno pismo da bi se neki problem riješio.

Pogledajte video:



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi