Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 6. listopada 2014.

Vratila Visokom predstavniku njegova "bonska ovlaštenja"!

U BiH tri miliona birača ima "bonska ovlaštenja" 12. listopada, da odluče o svojoj sudbini – ponovio je Inzko izjavu novinarima koju je već ranije znao reći.

Kazao je i da ima dovoljan broj kandidata na izborima, novih, starih, "lijevih" ili "desnih" te da se treba sagledati šta je bilo u posljednje četiri godine, šta su kandidati obećali, koliko su toga ispunili...

No, izgleda da nas ima koji i nismo zadovoljni tom njegovom izjavom. Jedna od njih je Sarajka Azra Hadžić koja je, kako kaže vratila Inzku njegova"bonska ovlaštenja". “Da budem moderna i u duhu kapitalizma, ja Vama vraćam svoj pasoš…vraćam Vam bonsku ovlast, koju ste mi dali, a vi meni jedan lični dohodak, odnosno za mjesec oktobar 2014. godine. Mislim da je to pošteno, ako poštenje uopće stanuje više u porodici evropskih zemalja”, navodi u pismu koje je upućeno Visokom predstavniku.

Kazala je i kako joj nije do eksponiranja, već da joj je jedina želja da okonča život, nakon što je uništen, uz spoznaju kako je barem imala hrabrosti da digne glas i ukaže na nepravdu.




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi