Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 12. listopada 2014.

Kod nas i mrtvi glasaju, kod nas sve što može đavo, može i političar!

S glasačkog mjesta i iz njegove neposredne blizine, precizno u krugu od 50 metara, mora biti uklonjen sav promotivni materijal. Zabranjeno je i na bilo koji način navoditi birače kako će glasati (isticanjem plakata, održavanjem skupova i govora, davanjem intervjua, odnosno izjava).

Zakon kaže da izborni plakati ne smiju biti u krugu od 50 metara od glasačkog mjesta. Međutim, koliko se taj zakon uopće poštuje?

Zabilježeno kršenje Izbornog zakona i PRIGOVOR općinskoj Izbornoj komisiji na regularnost izbornog procesa upućeno je od strane nevladinih aktivista iz Zenice.

Naime, radi se o glasačkom mjestu u Osnovnoj školi “Miroslav Krleža”, općina Zenica, gdje je zabilježeno kršenje zakona, istaknutim izbornim bannerom jednog od kandidata za člana Predsjedništva BiH, svega 30-ak metara od mjesta gdje glasači glasaju. Zapravo, radi se o jednom banneru na kojem se nalaze političkim subjekti: 1. nezavisni kandidat Mustafa Cerić , 2. Narodna stranka radom za boljitak.

Preciznije, izmjerena vrijednost ( oko 11 sati 12. oktobra 2014. ) udaljenosti džambo plakata sa pripadajućom metalnom konstrukcijom je 34 metra i 47 centimatara mjereno od ulaza u zgradu Osnevne škole Mirooslav Krleža u kojoj je smješteo pet biračkih mjesta ( pet biračkih mjesta BRIST od broja 1 do 5 ).

S druge strane, nije li kršenje Izbornog zakona i vraćanje građana s birališta zbog istekle lične karte bez obzira na što posjeduju dokument o uredno predatom zahtjevu za zamjenu?

Zakon kaže da građani pri polasku na biračko mjesto moraju sa sobom ponijeti ličnu kartu ili neki drugi identifikacioni dokument. Ako je nekome istekla lična karta ili je izgubio taj dokument, moći će glasati ako sa sobom ponese važeću vozačku dozvolu ili pasoš. Osim što vraćaju ljude s glasačkog mjesta, o kakvom “nesporazumu” je riječ na biralištu Zmajevac (Zenica) i da li ti ljudi imaju neki drugi identifikacioni dokument nismo uspjeli saznati.

Interesantno bi bilo provjeriti, uporediti i istražiti slučaj jednog od mojih facebook prijatelja u kojem navodi kako se na spisku glasača nalazi osoba koja nije među živima. Naime, radi se o opštini Novo Sarajevo, glasačko mjesto broj 139A065. Na spisku glasača je njegova majka, osoba koja nije među živima već 4 godine.

Ili slučaj iz Tuzle u kojem jedan od građana tvrdi kako je ovo direktna izborna krađa od strane vladajućih struktura vlasti.

- Centralna izborna komisija nije objavila da većina građana gubi svoje zakonsko pravo glasanja, ako im je istekla lična karta, a nemaju drugi dokument sa slikom, navodi u žalbi http://izbornimonitor.ba/. Ovo se odnosi na skoro sve penzionere kojima lična karta nije gotova, a nemaju nikakav drugi dokument sa slikom -pasoš ili vozačku. Znači nismo bili u mogućnosti glasati sa starom ličnom kartom i dokazom o predaji za novu -u Tuzli, Izborno mjesto Slavinovići br.050A101.

U Bosni je sve moguće… Naš mentalitet je takav. Kod nas negdje i mrtvi glasaju, a živima nedaju, kod nas sve što može đavo, može i političar, makar se “popeo” i na “Miroslava Krležu”! A građani? Građani rijetko reaguju, većinom nijemo posmatraju.

Šta reći? Koju poruku poslati našem Bosancu i Hercegovcu? Možda onu iz serije “Đekna nije umrla a ka’ će ne znamo”, a koja glasi: “Ja neviđo veće budale od tebe koja više radi protiv sebe do tebe”. 









Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi