Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 7. rujna 2014.

Samo u Bosni je čudno kada aktivisti upale svijeće

FARBANJE GRAĐANSKOG AKTIVIZMA

- Sinoć je u Sarajevu grupa građana i građanki ostavila baner s upaljenim svijećama ispred zgrade elektroprivrede na kojem stoji "UBICE", s ciljem skretanja pažnje na odgovornost... zbog nemara vlasti preduzeća, sindikata isl.... 


"Svijeće za muslimane?", pita se lik u komentaru........Jok, no će ostavit CD player sa snimljenom fatihom da ga pokupi prvi sitni lopovčić! I tako, umjesto o odgovornosti i lošim uslovima rada, ode priča u drugom smjeru. 

Jest da se ne slažem ni sa preuranjenim optuživanjem i nametanjem odgovornosti za smrt rudara ali farbanje građanskog aktivizma je postala specijalnost za ranije ofarbano bh stanovništvo. 

Ne znam šta bi isti lik rekao za ovu fotografiju posvećenu Mustafi, Mehmetu idr.snimljenu u Turskoj, u kojoj se oko 99% stanovništva izjašnjava kao muslimani, ili za video spot Bella ciao, posvećen ubijenoj Iranki, studentici islamske teologije, koja je postala simbol protesta u Iranu, vjerovatno ništa, samo u Bosni je čudno kada aktivisti upale svijeće...



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi