Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 10. rujna 2014.

Na protestima u Begovom hanu prijetili oduzimanjem djece!

U četrnaest sati na magistralnom putu M-17 kod ulaza u naselje Begov han, stanovnici ovog naselja zaustavili su saobraćaj. Blokada magistralnog puta trajala je gotovo dva sata.

Iako su okupljeni zahtijevali dolazak načelnika općine on se nije pojavio ali su bili općinski vijećnici pa i predsjedavajući općinskog vijeća Žepče.

Blokada je jedna od aktivnosti ugroženih mještana ovog naselja majskim kišama koji nisu dobili pomoć za rješavanje problema nesreće tokom poplava.

Konstantan pritisak službenika Ministarstva unutrašnjih poslova na ljude unesrećene i prevarene je bio evidentan. U jednom trenutku čak je prijećeno i dolaskom centra za socijalni rad radi izvođenja djece na glavnu gradsku magistralu. Kao da će djeci biti veće zlo, biti na magistralnom putu negoli u mokrim kućama svojih roditelja.

Nakon blokade mještani i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova kao i predsjedavajući Općinskog vijeća Žepce su u prostorijama mjesne zajednice održali sastanak gdje su dogovorene dalje aktivnosti u vidu brže raspodjele „već određene“ pomoći.

Pripremio: Goran Jerkić
Obrada: Muhamed Pivić



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi