Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 19. rujna 2014.

Kako nas je kao “neformalni građanin” predstavio na TV1!?

„Nismo mi baš narod koji ode pa slika, bio sam s vama, borio sam se za vas i bio uz vas“ kazao je u promotivnom spotu kojeg možete vidjeti zasebno ispod,  ali i ne morate. 

Zapravo, ono što bi trebali vidjeti je video koji pokazuje suprotno tj. kako nas je kao “neformalni građanin” predstavio na TV1!?
Naime, riječ je o iznesenim zahtjevima na plenumu građana Zenice, za koje naš sugrađanin tvrdi da nisu legalni ni potpisani. Navedeni plenum održan je u fiskulturnoj sali "Bilmišće" 24.02.2014.godine.

Ispravno je „Nismo mi baš narod koji ode pa slika“ ali ipak je sreća da ima i onih koji slikaju i snimaju, a potom arhiviraju video zapise :) 

 Sory, neke se stvari mogu zaboraviti ali ne mogu oprostiti. Ponekad i kritika može biti korisna, ko zna, možda ovo bude i reklama dotičnom neformalnom građaninu :)




Promotivni spot:

 

3 komentara:

  1. Mirko S. Koyotovsky: ''Nešto bih vam rekao: PROMIJENIO BIH IME!''

    OdgovoriIzbriši
  2. Srtinu mu njegovu vidim... Samnom se svadjao da mi nismo organizaciono tjelo, da mi mozemo biti samo modreatori, to sto je tu rekao je upravo ono sto sam ja njemu rekla, ali nije ima petlju da meni u lice kaze da se slaze, da je on pogrijesio, nego me jos napao pred narodom, pa ga ja skinula i rekla da mu ja nebi dala da mi uci djecu - vjerujem da ima ljudi koji bi ovo mogli potvrditi, bili smo u masi, ali ja ne znam ko je tacno bio tu. Sram ga bilo!!! Pa da je covjek kakav... Boze sacuvaj!

    OdgovoriIzbriši

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi