Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 24. kolovoza 2014.

Istina ili zlonamjerna laž nošena anti-albanskim osjećanjima?

Dokle će ići ova nacionalistička propaganda i kako će uticati na djecu, najranjiviji i najlakovjerniji dio bilo kojeg društva teško je prognozirati. Ponekad, i mi odrasli upitamo sami sebe da li je neki događaj istina ili zlonamjerna laž. Ne vjerujući u ono što čujemo ili pročitamo, dajemo odgovor sami sebi: ma, vrag će ga znati.

Povod za pisanje ovog teksta je, sada već „kontraverzna“ pjesma „Šota“ koju sam snimio na svadbi ovog vikenda. Dok sam tražio tekst pjesme kako bih je objavio naletih na informaciju kako šota zapravo dolazi od imena Šota Galica, žene odmetnika Azema Bejte iz sela Galice (1889.-1924.).

Dakle, prema nekim izvorima krajem 1990-tih u Srbiji grupa ljudi počela da širi informaciju kako pjesma „Šote mori šote“ predstavlja i podsjeća na užasan događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske djece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj. Dok su djeca gorjela Šota je igrala svoju igru oko vatre, orgijala i pjevala: „Šote, mori šote /šote mašala/ davno želim šote, da te igram ja!

Međutim, naš najranjiviji i najlakovjerniji dio društva možda još uvijek i ne zna da je jedan od izvora „Wikipedija“ zapravo jedna slobodno prozvana enciklopedija slobodnog sadržaja i može je mijenjati svatko s pristupom internetu.

Dalje se može naći kako je teorija da popularna svadbarska pjesma „Šota“ ima veze sa Ćerimom Galicom zvanom „Šota“ osporena od strane srpske stručne javnosti, tekstovi o tome više puta objavljivani preko štampanih i elektronskih medija, a besmislenost te tvrdnje još više pojačana činjenicom da je pjesma nastala početkom 1970-ih od strane beogradskih autora (tekst napisala Radmila Todorović, muziku komponovao Dragan Aleksandrić) za izvođača novokomponovane narodne muzike Nenada Jovanovića, a izdao ju je PGP RTS. Pjesma je svadbarska i nema nikakve veze sa Galicom, čiji nadimak „Šota“ sa cijelom pričom nema nikakve veze. Kao kad bi se, na primjer, pronašao neki albanski zlikovac čiji je nadimak bio „Čoček".

Kako stvari stoje, odgovor na pitanje, da li je to istina ili zlonamjerna laž nošena anti-albanskim osjećanjima, u budućnosti mogla bi zavisit', kao i sve ostalo: od pripadnosti narodu.

Kako je već spomenuto, pjesma je svadbarska i nema nikakve veze sa Galicom, čiji je nadimak „Šota“ i kao takva je i vrhunski otpjevana.

Pogledajete video:



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi