Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 3. lipnja 2014.

Otvorenje Ureda za studente sa posebnim potrebama na Univerzitetu u Zenici!

04. juna 2014., u 10 sati u Svečanoj sali Fakulteta za metalurgiju i metale najavljeno je svečano otvorenje Ureda za studente sa posebnim potrebama na Univerzitetu u Zenici.
Riječ je o "Tempus projektu" – 516939-TEMPUS-1-2011-1-BATEMPUS-SMHE „Equal opporunities for students with special needs in higher education“ (EQOPP)

Cilj EQOPP projekta je podrška bh. univerzitetima u poboljšanju kvalitete i modernizaciji visokog obrazovanja kroz kreiranje insitutucionalnih kapaciteta i razvoj politike i prakse koje će omogućiti da svi studenti mogu studirati na bh.univerzitetima gdje je jedan od konačnih ciljeva formiranje i rad Ureda za podršku studentima sa posebnim potrebama. Prema Zakonu o visokom obrazovanju (Okvirni Zakon o visokomobrazovanju Bosne i Hercegovine, Službeni Glasnik BiH, 59/07), visokoškolska institucija ne smije vršiti diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, uključujući i zbog onespsobljenja (član 7).

Tog dana ukratko će biti predstavljeni ciljevi projekta pod nazivom "Jednake mogućnosti za studente sa posebnim potrebama", uloga i značaj Ureda, kompetencije za rad sa studentima sa posebnim potrebama,identifikacija i registracija studenata sa posebnim potrebama, predstavljanje asistivnih tehnologija u funkciji unapređenja nastavnog procesa, kreiranje poticajnog psihosocijalnog konteksta za rad i učenje, itd.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi