Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 15. lipnja 2014.

Nakon mjesec dana neki su po prvi put dobili pomoć?!

Općina Maglaj. Dok jedni pljačkaju donacije ili čekaju povoljan momenat i početak predizborne kampanje da bi počeli sa podjelom humanitarne pomoći po kriteriju, „svoj svome“ ili glasajte za nas, drugi samoorganizovano kreću put ugroženih područja. Prvi nisu vrijedni spomena, a drugi su: građanke i građani - humanitarci, plenumaši i pripadnici „Omladinske radne brigade“ Zenica.... “Stanje je još uvijek katastrofalno, mnogi nemaju ni dušeka na koji bi legli, a mnogo dana je prošlo,mnogo konvoja došlo“, kazala je Sandra Planinčić jedna od učesnica podjele humanitarne pomoći našim ugroženim građanima općine Maglaj.

Iskoristivši priliku, u ime ugroženih građana zahvalila se Ahmed-u Husagić-u iz Austrije, Mensuri Doglod, ekipi iz Kaknja i ekipi iz Zenice koji su pomogli da paketi odu u Donje Bradiće, Bijelu Ploču, Savića dom, First i Liješnicu. 


Sandra na kraju ističe kako je uručeno i 300 dolara (3x100) socijalno ugroženima porodicama, koje su išle preko Mensure Doglod, a čovjek koji je donirao jeTalić Hadžo iz Njujorka.

Irfan Mehić iz Kaknja je kazao kako je u saradnji sa humanitarnom organizacijom Pomozi.ba - Međunarodnim Forumom Solidarnosti „Emmaus“ u subotu 14.06.2014.god. podjeljeno 200 paketa pomoći na širem području općine Maglaj.
- Nakon mjesec dana od poplava, mogu vam reći da Maglaj, danas, mnogo bolje i čišće izgleda. Humanitarne akcije podjele paketa nastaviti i u narednom periodu.

Pogledajte video:


snimatelj: Goran Jerkić
obrada: Muhamed Pivić

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi