Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 6. lipnja 2014.

Milion maraka od male raje!

- kako su penzioneri odlučili sami sebe pomoći?

Isplata majskih penzija u Federaciji BiH počela je danas, a izvršni odbor Saveza udruženja penzionera u Federaciji BiH u ime svih penzionera Federacije BiH donio je odluku o formiranju Fonda solidarnosti za pomoć penzionerima sa područja ugroženih prirodnom nesrećom.

Kako se navodi u odluci, penzioneri sa visinom penzije od 326,17 KM donirali bi 1,00 KM jednokratno, dok bi penzioneri sa visinom penzije do 
434,90 KM donirali 2,00 KM jednokratno, od 434,90 KM i više donirali bi 2,50 KM jednokratno, a oni sa višom od 870,00 KM 3,50 KM.

Međutim, kako se odluka sprovodi u praksi i kakve su reakcije penzionera imali smo priliku vidjeti danas.

Prišao nam je jedan od penzionera da nam pokaže svoj ček na kojem stoji da mu je uredno odbijeno 2,50 KM.

U Federaciji BiH je oko 380.000 penzionera i ukoliko im se u prosjeku „uzima“ po 2,5 marke, radi se o ciframa i do milion maraka.

Postavlja se pitanje da li postoje spiskovi koliko je penzionera stradalo u poplavama i klizištima ili koliko će penzionera iskoristiti sredstva iz Fonda solidarnosti ?

Prema navedenoj odluci, pravo na dodjelu sredstava imat će najugroženiji penzioneri sa područja koja su pogođena prirodnom nesrećom pod uslovom da nemaju mogućnosti dobiti pomoć iz drugih izvora ili od članova svoje porodice.

Nejasno je na koji način će se utvrđivati da li je neko dobio pomoć iz drugih izvora ili od članova svoje porodice i samim tim ostavljena je mogućnost za još jednu novu malverzaciju preko leđa unesrećenih.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi