Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 6. lipnja 2014.

Bolnica ih je smjestila ovdje!

"Dom penzionera" Zenica, socijalna ustanova sa smještajem starih i iznemoglih lica ovih dana je prihvatila dvadeset tri osobe iz Kantonalne bolnice Zenica unesrećenih posljednjim poplavama i klizištima.

Zgrada ove ustanove predviđa smještaj sa ishranom, medicinskim osobljem i svim ostalim sadržajima neophodnim za ugodan boravak starih osoba.

Međutim, Jasmina Žerić je po svoj prilici jedina volonterka u "Domu penzionera"
koja pomaže štićenicima (unesrećenim od poplava).

Tu je radila praksu dok je išla u školu, a danas, nakon završene škole, ona radi besplatno.

Prema njenim riječima, tu su osobe koje se nemaju gdje vratiti, osobe kojima su porušene kuće kao i one kojima je neophodna hemodijaliza.


autor: Goran Jerkić

Poslušajte audio izjavu:



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi