Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 27. svibnja 2014.

Video: Topčić polje nakon katastrofe, prijatelji pomažu prijateljima



Udruženje pčelara, odnosno prijatelji pomažu prijatelju. Kuća u Topčić polju preplavljena je nanosom zemlje. 

Humano, čovječno. Nema države u međuljudskim odnosima.


Pogledajte video i saznajte šta kažu ovi ljudi za svoje političare.




Snimatelj: Goran Jerkić

Obrada: Muhamed Pivić


1 komentar:

  1. Imalo bi se stosta reci o svima nama. A narocito o vlastitoj neodgovornosti, nebrizi. Ako se vec nesto mora mijenjati, to je u prvom redu nas odnos prema sebi, drugima i okolini u kojoj zivimo. Najgore je mijenjanje radi mijenjanja, poslije cega se ''ono prije'' samo nastavlja, ponavlja. Strasno je da nas treba prvo nesreca da zadesi, pa da dodjemo do pameti! A jos strasnije, ako i tu nesrecu brzo zaboravimo, govoreci ono ''Valjda vise nece!''... HOCE! HOCE! H O C E !!

    OdgovoriIzbriši

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi