Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 24. svibnja 2014.

Video: Iz prihvatnog centra u Žepču uputili apel za hitnu pomoć!



photo: facebook, Elvir Sculic
U kolektivni smještaj u Zenici prema nekim podacima smješteno je preko 150 osoba, a ostali su se smjestili kod rodbine, prijatelja i poznanika. Dakle, evakuisano je oko 1.000 ugroženih stanovnika sa područja oko mjesne zajednice Nemila - sela Kolići, Smajići, Vukotići i Jastebac. Do sad je velika medijska pažnja bila usmjerena na Zenicu, odnosno na činjenicu kako nedostaje hrane, vode i ostalih potrepština neophodnih za život.

Međutim, danas vidim kako su iz prihvatnog centra u Žepču uputili apel za hitnu pomoć u dostavi hrane i vode i to mi je prvi put da vidim zabrinutost kako prehraniti ljude koji su napustili svoje domove iako ih zapravo ima i preko dvije i po hiljade. Kakva je organizovanost na području općine Žepče najbolje govori činjenica da su ljudi radili i da se do sad za njih nije čulo.

Na području općine Žepče trenutno su zbrinute 2.772 izbjegle osobe, od čega su oko 1.800, smješteni  u gradu kod bliže familije ili u napuštenim kućama tako da u Žepču i nema prihvatnog centra. Jedini prihvatni centar općine Žepče nalazi se u Begovom Hanu.

Ovom prilikom razgovarali smo sa Efendić Nesibom, ispred prihvatnog centra Begov han koji nam je potvrdio informaciju da je na području općine Žepče smještena većina evakuisanih stanovnika sela oko Željeznog polja i Topčić polja i da je samo u Begov hanu za sada smješteno oko 530 ljudi sa područja zahvaćenim mnogim klizištima.

Pogledajte video:

Snimio: Goran Jerkić
Obrada: Muhamed Pivić
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi