Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 29. svibnja 2014.

Mi smo na dnu klizišta!

photo: avaz.ba
- Dvadeset godina smo sukcesivno trovani činjenicom da u Bosni žive tri naroda koji se ne mogu. Jer ona dva žele da ugnjetavaju nas, kao trećeg. Dvadeset godina kontinuirano kafanski filozofi dostigli su pozicije u državi za koje nisu ni sanjali da postoje, a kamo li da bi neko njihov mogao zasjesti, na sebe nisu ni pomišljali.

Piše: Goran Jerkić

Katastrofa! Kod nas je stanje katastrofei treba djelovati svim sredstvima. Mi smo na dnu klizišta, na dnu poplavljene teritorije. Ono što imamo za život, za borbu, za katastrofu jeste želja za životom. Sredstva kojima ćemo se boriti jeste prirodna inteligencija vjekovima njegovana na ovim našim bosanskim prostorima. Ne voli raja osvajačkog nama. Sad se na ramena popela domaća marva. Mora se skinuti, stresti kao balega.

Kažu rijeka Bosna se izlila zbog bespravne gradnje, višegodišnje sječe šuma, izlila se vele, kao Božje upozorenje. Nije od toga ništa. Rijeka Bosna je stala uz stranu naroda i pokazala pravi put. Tamo gdje je čovjek djelovao kontra prirode, voda je to uradila na pravi način.

Tamo gdje se trebao pokazati čovjek, a ukazao se gnjida, ratni profiter iz rata rijeka je otkrila da su još živi oni koji u nesreći svih vide korist za sebe. I ono što su lokalni mudrovi, nesposobnjakovići i sjecikese radili više od 20 godina voda je poplavila.

Dvadeset godina smo sukcesivno trovani činjenicom da u Bosni žive tri naroda koji se ne mogu. Jer ona dva žele da ugnjetavaju nas, kao trećeg. Dvadeset godina kontinuirano kafanski filozofi dostigli su pozicije u državi za koje nisu ni sanjali da postoje, a kamo li da bi neko njihov mogao zasjesti, na sebe nisu ni pomišljali. Kada im se ta stolica i ponudila nisu razmišljali da li znaju, da li mogu, nego su samo hljopili u nju.

Kada se rijeka izlila pokazala je svu njihovu nesposobnost, nemoć, ne znanje, uskogrudnost, sebičnost...

Zar treba spominjati, ponovo, neorganizovanost civilne zaštite, nesposobnost brze efikasnosti inspekcije, ministarstva unutrašnjih poslova, poljoprivrede, šumarstva itd. Zar treba spominjati bilo šta?

Ali treba pitati. Ko će u zatvor? Ko će platiti glavom?

Zato što Civilna zaštita ne radi? Opet!

Zato što nema para na računu za vanredne situacije? Opet!

Zato što su robne rezerve prazne, tj.nema ih?

Zato što se jedva čeka da nam se desi da bi došla kakva para iz svijeta? Opet!

Zato što narod „mora“ kontolisati raspodjelu humanitarne pomoći?


Otkrila je rijeka istinu. Kada smo zajedno onda smo jedno. Stanje vanrednog stanja se nastavlja sve dok mi Bosanci i Hercegovci ne očistimo balegu iz BiH.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi