Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 27. svibnja 2014.

Evo kako se nadgleda prijem i distibucija humanitarne pomoći!

Kako ste već upoznati, ovih dana je zbog zabrinutosti velikog broja građana da pomoć neće stići do onih kojima je namijenjena, Štab Civilne zaštite Zenica formirao tim za prijem i distribuciju humanitarne pomoći. Kazali su kako će u radu tima učestvovati i predstavnik ACCOUNT-a, Muhamed Pivić iz udruženja Akcija građana Zenica.

Sve je krenulo onog momenta kada je trebalo dostaviti pomoć u hrani za evakuisano stanovništvo u zeničkoj kasarni od strane Centra za promociju civilnog društva (CPCD). S obzirom da je načenik općine Zenica dan ranije donio odluku o obustavljanju distribucije pomoći odredivši da će se do daljnjeg vršiti prijem u centralno skladište robnih rezervi kojih u stvari i nisu imali, Krizni štab općine Zenica nije dozvoljavao takav način distribucije, nije dozvoljavao podjelu u ruke. No, nakon pritiska javnosti donacija Kasarni u Zenici od strane CPCD je ipak obavljena bez ikakvih problema uz moje lično prisustvo.

Od tog momenta, odnosno od momenta objave da ću u radu tima učestvovati i ja kao predstavnik ACCOUNT-a, iz općine Zenica se nije niko udostojio da iznese neki plan ili da nedaj Bože okupi taj tim za prijem i distribuciju humanitarne pomoći.

S obzirom da su o svemu navedenom u mreži ACCUNT upoznati, tražili su i objašnjenje u općini Zenica. Prvi dan se iz općine Zenica nisu odazivali na telefonske pozive a drugi dan kada su se ipak odlučili javiti, rekli su im kako oni nemaju vremena nikog nazivati i kako nikom nije zabranjeno, neka dođe i neka nadgleda. Da, upravo tako je rekla Dževdana Brajić direktorica Stručne službe Vijeća i načelnika Općine Zenica.

Podsjećanja radi, samo da znate koja je to Dževdana. To je ona ista o kojoj sam pisao nakon prvih aktivnosti prve Antikorupcijske mreže u BiH ACCOUNT, odnosno kako ću biti prvi koji je napustio mrežu odmah po osnivanju zbog saznanja da je članici pristupila općina Zenica sa svojim predstavnikom Dževdanom. Dakle, još u februaru 2013. pretpostavio sam da Dževdana nije tu zbog prevencije korupcije već da su u "toku desavanja”.

Draga Dževdana! Muhamedu Piviću nije stalo da čuje tvoj glas, Muhamed ima s kim razgovarati na telefon. Dakle, mogla si bilo koga zadužiti da pozove, ne samo mene već cijeli tim, da se sazove i iznese plan, gdje, kako, šta isl. Ako ste već formirali tim za prijem i distribuciju humanitarne pomoći valjda je noramalno očekivati i izvještaje o tome. Sudeći prema vašem dosadašnjem ponašanju vi kao da očekujete da predstavnici tima za nadgledanje prijema i raspodjele pomoći lutaju ko Maksim po diviziji i da na osnovu toga imaju i svoje izvještaje.

Kad je već tako, u mom izvještaju draga moja Dževdana, može stajati da si ti, u stvari samo jedna crna mrlja mreže ACCOUNT, tj. da direktorica Stručne službe Vijeća i načelnika Općine Zenica ne može biti dio tima Antikorupcijske mreže niti tima za prijem i distribuciju humanitarne pomoći jer je tim činom u sukobu interesa. Građanke i građani su i tražili sve navedeno upravo zato što ne vjeruju vama, ličnostima koje sami sebe ocjenjuju, nadgledaju, predlažu za nagrade naj ovoga, naj onoga. 


Dakle, ne pada mi na pamet ići u nadgledanje nečega o čemu nisam informisan gdje ide ili pak odakle je došlo.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi