Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 20. travnja 2014.

Pištaljkom, kao u logoru: O sramnom odnosu prema najmlađoj bosanskoj populaciji!

- Mi ne smijemo biti kažnjeni zato što smo 1992.g. zbog ideala ostali u ovoj državi!

Na adresu Plenuma građanki i građana ZDK-a stiglo je pismo koje ću, radi zaštite podataka pošiljaoca objaviti nepotpuno, odnosno bez imena i prezimena.

U pismu, između ostalog, stoji: „ Nisam upoznata sa Vašim daljim aktivnostima u vezi sa odgovorima iz Općine Zenica, ali vrlo lako je dokazati neregularnost u JU „Predškolski odgoj i obrazovanje“, jer sastav od tri člana u Upravnom odboru čine tri Bošnjakinje, tri gospođe. Dakle, nacionalna i spolna struktura nisu ispoštovane.“

- Spremačice se primaju u radni odnos ugovorom o djelu, što zakon ne dozvoljava, primaju se uposlenici bez konkursa, bliži srodnici uposlenika naklonjenih direktorici i srodnici općinskih službenika, penzionerka se dovodi na radno mjesto pravnice isl.

Ponavljam, fizički ne mogu dati podršku ali mogu na svaki drugi način jer, svi smo mi plenum, sve navedeno mogu potvrditi i dokazati, a javnost ću vrlo brzo obavijestiti i o sramnom odnosu prema najmlađoj bosanskoj populaciji od nazivanja djece pogrdnim imenima od strane pojedinih odgajatelja do okupljanja djece pištaljkom kao u logoru, zatim bijega djece iz vrtića, pa do neuslovnih prostorija(posebno vrtić "Dunja" u parku) u kojem djeca borave za šta roditelji izdvajaju značajna materijalna sredstva. 

- Usvojoj ličnoj borbi ja ću istrajati ali i u našoj zajedničkoj, jer mi ne smijemo biti kažnjeni zato što smo 1992.g. zbog ideala ostali u ovoj državi, stoji između ostalog u navedenom pismu.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi