U roku od samo godinu dana rast nezaposlenosti u BiH skočio je za 2,1 indeksna poena, odnosno broj nezaposlenih osoba povećao se za 10.857, čime je zvanična stopa nezaposlenosti dostigla 40 posto. 17. oktobar određen je kao Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti te se pogotovo na ovaj dan treba dobro zamisliti nad ovakvim podacima, jer, očito je, situacija postaje sve gora.

17.oktobar 2012.god. Blog je pokrenut s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja.


srijeda, 27. veljače 2013.

Budućnost u kojoj je psima, Romima i ostalima zabranjen ulaz!?

Putem medija objavljeno je bezbroj tekstova na temu psi lutalice, međutim prvi put se susrećemo da se dovode u kontekst psi, Romi i ostali. 

Na politička prepucavanja i ponižavanja protivnika već smo odavno navikli ali da jedna Nevladina organizacija zna iznenaditi drugu to je već nešto novo.

Naime, “Fond za otvoreno društvo” u svom magazinu za pravednije obrazovanje broj 5, pod nazivom “školegijum”, magazin pokrenut s namjerom da otvori prostor za dijalog o boljem školstvu, po svoj prilici iznenadio je udruženje građana iz Zenice “Stop ugrizu”.

Uvidjevši da vlasti malo što čine po pitanju žrtava ugriza prinuđeni da pomažu jedni drugima, kao građanin-građaninu od 2011. godine volonterski se bave zaštitom nezaštićeni i obespravljeni građana koji su doživjeli ugize pasa lutalica.

U sastavu tima udruženja pored profesora razredne nastave nalaze se i jedan pedagog, diplomirani statističar, diplomirani veterinar te bio-prehrambeni tehnolog.

Dakle, magazin pokrenut s namjerom da otvori prostor za dijalog u broju 5 ciljano ili ne između ostalog piše - Da se protiv akcije zaštite i zbrinjavanja pasa lutalica bune šinteri, to bi bilo razumljivo; od njih se traži promjena navika i prekvalifikacija. Da glas protesta dižu lovci, i to bi bi lo shvatljivo: ljudi ostaju bez besplatnih pokretnih meta. Ali kad se tome protive i rugaju nastavnici i univerzitetski profesori, s argumentom da naše društvo još nije zrelo zato i da nisu riješena ni prava ljudi, onda tu staje pamet a počinje budućnost u kojoj je psima, Romima i ostalima zabranjen ulaz”.

Ostaje nam još da sačekamo što će poduzeti ili da li će uopće reagovati iz udruženja “Stop ugizu”.

Svi do sada objavljeni brojevi "školegijuma" dostupni su na internetu, na adresi: www. skolegijum.ba/pdf



PS. Moram dodati da su iz "Ugriza" bili veoma brzi, link reagovanja :http://ugriz.com/index.php/price-zrtava/82-pocinje-buducnost-u-kojoj-treba-pljuvati-na-nastavnike-i-univerzitetske-profesore




ponedjeljak, 25. veljače 2013.

Treba li nam Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH?


Nakon moje prvobitne reakcije na priču o porodici Mitrović iz Zenice koja je u teškoj socijalnoj situaciji obišao sam ovu porodicu sa prijateljem u namjeri da saznam više.

U hodniku ispred garsonjere od 11 kvadrata zatekli smo dvije djevojčice kako se igraju pospremanja kućice od kartona. Zapravo mala Kristina nije od onih djevojčica koje imaju internet te ne igra igrice koje se igraju pomoću računala. 

No, njoj i ne treba internet, njena želja da ima laptop ispunjena je, laptop je poželjela jer će joj biti potreban za školu.
S obzirom da smo se najavili, na vratima nas dočekala Dragica, nekako smo se “provukli” kroz uzani hodnik, sjeli i započeli razgovor.


Nisam došao u namjeri da pravim priču ali sam tok razgovora navodi me da napišem par riječi.

Kao i svaka druga priča i ova bi mogla završiti za nekoliko dana, jer  Dragica koja nije imala frižider, šporet  (TV posudila od komšija),  ispunila se želja (da ima koher jer nema na čemu spremati hranu) ali pitam se šta će to spremati za mizeriju od socijalne pomoći.

Dragica je završila ugostiteljsku školu i nekad je radila, međutim već godinama ne radi, bračni status - razvedena, dok za njenog bivšeg muža možemo reći da je među 80 posto očeva u BiH koji poslije razvoda po svaku cjenu izbjegavaju izdržavati vlastito dijete.

Činjenica je da je teško naći  posao u našoj zemlji i mlađim od Dragice ali je isto tako činjenica da se ne živi od 120 KM mjesečno niti će trenutna humanost građana dugoročno pomoći  ukoliko se ne nađe posao ili ne dodijeli alimentacija.

Takođe, zabrinjavajući je podatak da lokalne vlasti duže vrijeme izbjegavaju pristupiti ozbiljnije ovom i sličnim problemima građana.
Naime, lokalne vlasti  i pored preporuke institucije za zaštitu ljudskih prava već nekoliko godina ovoj porodici  ne odgovaraju na pismene upite niti smatraju obaveznim učiniti bilo šta jer je u pitanju samo preporuka.

Na zvaničnoj web.stranici Institucije ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH između ostalog stoji:

“Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH, ukoliko utvrdi povredu prava, izdaje preporuke nadležnim organima da poduzmu mjere kako bi se ispravile povrede ljudskih prava ili slabo funkcionranje uprave.
Mi ne mijenjamo odluke javnih organa vlasti, niti preuzimamo ulogu organa koji postupaju po žalbi. Institucija se ne može miješati u proces odlučivanja sudova. Također, mi ne zastupamo podnosioce žalbi pred javnim organima, niti pišemo podnese ili žalbe u njihovo ime. Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH ne može dodijeliti nadoknadu za utvrđene povrede ljudskih prava”.

Pored svega navedenog postavlja se opravdano pitanje zašto će nam onda takva institucija ako lokalne vlasti nisu dužne ispoštovati njihove preporuke?

petak, 22. veljače 2013.

Divno, sjetili se da traže posao!?

Meni je najbolje rješenje, nakon teškog radnog dana, odlazak na nekakvu rekreaciju, da se čovjek ispuše, da se stres sa posla ne donosi u kuću. 

S obzirom na ograničene mogućnosti, većina nas nije u stanju priuštiti bilo kakvu rekreaciju te nam tako preostaje kratki popodnevni odmor uz TV.

“Ono što se mora nije teško” kaže stara narodna izreka, lezi i opušteno traži tv kanal koji ćete zainteresovati.

Vijest kako se u Luxemburgu sve više povećava broj azilanata je svakodnevna , ukidanje bezviznog režima.... "EU radi na ponovnom uvođenju viza Srbiji i BiH". Listam dalje i ne mogu da vjerujem.

Hiljade demonstranata za nepun sat vremena na ulicama Zenice, stupili u generalni štrajk protiv sveopšte korupcije, nezaposlenosti i sve viših stopa poreza. Večeras su zatvorene sve škole, ambulante, pa čak i manje trgovine i benzinske crpke. Život u Zenici kao da je stao, čak ni privatni liječnici i zubari ne rade, javlja FTV.



Nezadovoljni građani smatraju da ostavka načelnika općine Zenica sama ne znači ništa i traže da se raspusti općinsko vijeće.

Na demonstracije je izašlo između 15 i 16 hiljada ljudi, a skup protiče mirno. U masi se može vidjeti i transparent na kojem piše „NEĆU HUMANITARNU POMOĆ, HOĆU POSAO“.

Građani su bili prisiljeni svako malo pokretati neku humanitarnu akciju dok konačno nisu shvatili da zajedno mogu mnogo više, divno, sjetili se da traže posao, kaže komentaror koji se javlja direktno s ulice.

Protesti iz Zenice proširuju se na cijelu Bosnu i Hercegovinu, kao izraz nezadovoljstva građana sveopšte korupcije, nezaposlenosti i sve viših stopa poreza, a protestima se upravo pridružuju i studenti, tražeći kvalitetnije i dostupnije studije.

Ono malo “čaršijske raje” koja je ostala na selima u kolonoma se kreće prema gradu a traktori su zaustavili saobraćaj na rondo-u Radakovo, (nesporazum oko mjesta održavanja glavnih protesta).

Na ulicama sveopšte veselje, popila se i koja piva, iaoko nisam pristalica alkohola, popio sam i ja barem dvije-tri.

Pritisak na mokraćni kanal od velike količine tečnosti vodi me pravo u kupatilo. Oslobađajući se pritiska, onako u mraku, otvorenih vrata, bez upaljenog svjetla, dok sam razgledao i razmišljao o svemu, iza mojih leđa, čuo sam glas: šta to radiš nesrećo jedna? Pišaš mi po deterdžentu!

Odjednom,trgnem iz sna a na tv-u govore “prije spavanja drmnite čašcu dvije brlje, i nikakva trzanja tikovi i budalaštine se neće pojavljivat”.

Svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna ;)))



srijeda, 20. veljače 2013.

Učini li šta jado, kukavice, poltronu…


Dragica Mitrović živi u zeničkom naselju Crkvice sa kćerkom Kristinom Redžepagić u 11 kvadratnih metara. Kristina je peti razred osnovne škole. Nemaju frižider,nemaju šporet i TV su posudili od komšija. Dragicina želja je da ima koher jer nema na čemu spremati hranu. 

Ova samohrana majka ima socijalnu pomoć u iznosu od 120 konvertibilnih maraka.


Puna im usta zaštite nacionalnih interesa, multietničnosti, zaštite sopstvenog naroda.

 Čije su one, Dragica i Kristina, iz kojeg reda naroda dolaze, odnosno nestaju u neimaštini i gladi u 21 vijeku?
Dragica i Kristina


Skoro u samom centru Zenice, nepun kilometar od Općine Zenica, u zgradi na raskrsnici u Crkvicama, žive majka i kćerka koje – bukvalno gladuju!
Šta je učinio predstavnik naroda koji sjedi u ime njih u općinskom vijeću Zenica?

Učini li šta jado,  kukavice, poltronu…. ili samo činiš ono zbog čega su te i postavili na to mjesto? Da im posvajaš, klimaš glavom i  zatvaraš oči?
 Što ćeš učiniti da im bude drugačije ?  Možda joj i nije teško što živi u gasonjeri od 11 kvadrata sa svojom kćerkom koja ide u školu i pohađa peti razred osnovne škole, jer kćerka joj dobro uči, ali teško joj je jer nema novaca da joj kupi sendvič od 1 KM.
Teško joj je kao i svima nama, što se bogatite na srpskoj, hrvatskoj i bošnjačkoj tuzi i jadu.

Nije li vas stid da grupa dobrih mladih ljudi iz udruženja“Kakanjsko Srce”, koji pomažu ljudima u nevolji, pomažu u vašoj općini?
Kakanjci pomažu u Zenici, dok Vi, Zeničani koji ste birani da rješavate problem lokalne zajednice, vi ga zapravo svakodnevno pravite.

Šaljete iznemoglu majku od kancelarije do kancelarije, skidate je s dnevnog reda kao što svakodnevno skidate zaposlene s radnih mjesta.  Šaljete ih već 20 godina na biro za zapošljavanje a sa biro-a ili čak iz školskih klupa zapošljavate svoju djecu.
Vaša djeca nisu gladna, vaša djeca imaju za sendvič, vi,  kao ni vaša djeca,  ne znate šta znači nemati, šta znači biti gladan.

Ne zanima Vas majka gladnog djeteta? A šta Vas zanima? Gladni psi možda?
Eee, predstavnici naroda…… Možda vas psi neće ujedati  ali ne garantujem da gladni narod neće.

ponedjeljak, 18. veljače 2013.

I Zenica u mraku!?

Ukoliko bi se desilo da električari koji su zaduženi za nadgledanje i ispravnost mreže elektroenergetskog sistema odgovorno ne obavljaju posao moglo bi se desiti pad sistema a kao posljedica nastao bi mrak u određenom dijelu Federacije BiH, i naravno, to bi svi vidjeli i osjetili. Elektroprivreda bi razmatrala eventualnu odgovornost zaposlenih radnika na elektrodistributivnoj mreži, kao i nastale troškove a potom bi uslijedile sankcije. 

Međutim, za mrak koji je odavno nastao u dijelovima BiH usljed nerada odgovornih pojedinaca i institucija ili zloupotrebe položaja niko ne odgovara.

Korupcija koja predstavlja ozbiljan problem širom svijeta ne zaobilazi ni nas, a na institucijama i građanima BiH je da se aktivno uključe u borbu protiv ovog problema.

Da Zenica nije grad bez korupcije uvjerili su se mnogi radnici koji su zbog iste ostali na ulici, bez zaposlenja. Mnogi od njih su upozoravali na zloupotrebe položaja, kršenje zakona isl.

Nakon što su Mirsada Uzunović i Mersija Islambegović, vlasnice kioska, ostale bez egzistencije samo zato što su od bivše firme dobile kiosk na atraktivnoj lokaciji, uvidom u Ugovor o kupoprodaji kioska , da se primjetiti da su radnice imale valjano Rješenje za korištenje navedene lokacije do 01.06.2013.godine. 



Podsjećanja radi, prodavac kioska, direktorica preduzeća “Duhan” Zenica dd Zenica, Mersiha Kvrgić prodaje navedeni kiosk “Tobacco Press”-u ali , da bi se sve uokvirilo, potrebno je da “Tobacco” dobije prenos prava korištenja javne površine, odnosno lokacija na kojima se nalaze kiosci, za koje radnice imaju važeće Rješenje.

Dakle, radnice po navedenom ugovoru i njihova djelatnost ili Rješenje “smetaju” vješto planiranim radnjama tajanstvenih moćnika Zenice.

Navedene radnje se odvijaju bez saglasnosti Nadzornog odbora preduzeća “Duhan” Zenica kao i bez ponude prodaje kioska radnicama na osnovu prava preče kupnje s obzirom da su Mirsada i Mersija korisnici od 2003. godine.

Cilj - Oduzeti pravo korištenja javne površine radnicama kioska koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji!

Postavlja se pitanje ko stoji iza općinskog inspektora Harisa Pinjića koji je “terorisao” radnice sve dok pod “prijetnjom upotrebe sile” nisu napustile prostor?

Prodavac kioska, direktorica Mesiha ili neko treći zlo/upotrebom prava ostvaruju jedan jedini i osnovni cilj – oduzeti pravo korištenja javne površine radnicama kioska koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji. 


Vršenje prava radi ostvarenja nekog drugog cilja, (u ovom slučaju s ciljem uvođenja u posjed kupca na štetu radnica) a ne onog zbog kojeg je to pravo priznato, trebalo bi da predstavlja zloupotrebu prava. A, zloupotreba prava trebalo bi da je zabranjena i kažnjiva.

Zbog svega navedenog Mirsada i Mersija su pokrenule i dobile tužbu na Kantonalnom sudu Zenica protiv Federalnog ministarstva trgovine Mostar i Službe za ekonomske odnose i poduzetništvo Općine Zenica kojima poništavaju rješenje. 





Međutim, radnice nisu vraćene u posjed a kiosk je i dalje zapečaćen . Sudske presude se u principu ne komentarišu, one se sprovode, osim u ovom “slučaju” .

S toga se možemo zapitati da li će neko odgovarati za nesprovođenje sudske presude?










Šta radi Federalna inspekcija, Sipa i druge nadležne institucije?

Poznato je da vrijeme liječi rane a da li će vrijeme riješiti problem, odnosno da li će “odgovorni” čekati juni 2013 godine, dan prestanka važenja Rješenja koje posjeduju radnice, još uvijek je misterija.

Da bi pravna norma proizvodila očekivana dejstva, ona mora biti u skladu sa zdravim razumom, to znači vraćanje nezakonito zapečačenog kioska. Ono kroz šta prolaze Mirsada i Mersija po svoj prilici nije u skladu sa zdravim razumom niti je proizvelo očekivano dejstvo.

Muhamed Pivić




subota, 16. veljače 2013.

Da bi im pomogli pri donošenju odluke, mi građani pokrenut ćemo peticiju/ Inicijativu

U formi inicijative, načelnicima i predsjedavajućim općinskih vijeća svih općina na području Zeničko-dobojskog kantona premijer Vlade ZDK-a Fikret Plevljak je uputio pismo u kojem podsjeća na hrabri čin Srđana Aleksića iz Trebinja. 

Premijer je kazao kako sjećanje na Srđana treba da se zadrži u općinama Zeničko-dobojskog kantona, kao kičme BiH, u nazivima ulica, ustanova ili drugačijim obilježjima.

Svaka općina u Zeničko-dobojskom kantonu treba odati priznanje Srđanu Aleksiću, saopšteno je iz Press centra Vlade Zeničko-dobojskog kantona.

Šta reći osim, svaka čast premijeru! Sada treba općine da se pokažu a da bi im pomogli pri donošenju odluke, mi građani pokrenut ćemo peticiju/ Inicijativu da jedna od ulica grada Zenica ponese ime Srđana Aleksića.

Peticiju možete potpisati ovdje ali će ista biti organizovana i na ulicama grada Zenice.



Humanitarna izložba fotografija za djevojčicu koja ima “tempiranu bombu” u glavi!

Zeničanin Dado Ruvić, fotoreporter Reutersa organizuje prvu samostalnu izložbu fotografija od koje bi sav novac išao za liječenje djevojčice Amine Dilaver koja prema riječima doktora u glavi ima "tempiranu" bombu i svakog trenutka krv može da joj se izlije u mozak. 

Izložba fotografija, objavljivanih u najvećim svjetskim novinama i magazinima, od kojih su neke proglašene kao "foto dana" prema izboru Reutersa, bit će organizovana u Muzeju grada Zenice, 28.02.2013 . , 



O razlozima za ovakav čin Dado Ruvić, fotoreporter Reutersa je putem elektronske pošte prijateljima i poznanicima odaslao poruku u kojoj kaže.

“Ovih dana zauzeo sam se za spašavanje jednog mladog života organizirajući nih humanitarnih aktivnosti, od kojih je najveća - moja prva samostalna izložba, koja je potpuno prodajnog karaktera, a sav novac ide za liječenje male djevojčice Amine, kojoj svake sekunde vrijeme ističe. Sredinom prošle godine devetogodišnju djevojčicu Aminu Dilaver zadesila je teška bolest. Naime, bolest je otkrivena nakon moždanog udara i izljeva krvi u mozak, nakon čega je hitno operisana. Nakon što se utvrdila dijagnoza, dubinskim snimanjem arterija ustanovilo se da ona ima maliformaciju u lijevom lateralnom ventrikulu, izgubila je sluh na jedno uho, a na drugo s aparatićem čuje oko 30%, kao i mogućnost govora. Doktori su joj rekli da u glavi ima "tempiranu" bombu i da svakog trenutka krv može da joj se izlije u mozak. Nakon čega joj nema spasa ... Ovu operaciju moguće je jedino uraditi na klinici ACIBADEM u Istanbulu, koja košta 30.500USD”

Sve o bolesti, djevojčici, možete pročitati ovdje: http://aminadilaver.com/.

“Fotografije će biti izrađene na posebnom foto-papiru i uokvirene, a biti će veličine 50x70cm, kao i spremne za zid. Fotografije će biti prodavane po cijeni od 100 KM, a nakon plaćanja isključivo njihove štampe, 75 KM od svake prodane fotografije biće uručeno porodici Amine Dilaver. Izložba će biti u Muzeju grada Zenice, 28.02.2013 u 18h. Večina ovih fotografija objavljivana je u najvećim svjetskim novinama i magazinima, od kojih su neke proglašene kao "foto dana" prema izboru Reutersa, a jedna među njima je izabrana u top 100 najboljih fotki u 2012 godini. Izložba nosi simboličan naziv "Na putu", jer su ovo fotografije koje su nastajale dok sam putovao na razne događaje širom BiH. Fotografije se unaprijed naručuju, a katalog možete pogledati na ovom linku -https://dl.dropbox.com/u/87632288/KATALOG.pdf

U pismu fotoreportera Ruvića, između ostalog, piše da maloj Amini možete pomoći na tri načina:

1. Da ga kontaktirate na dadoruvic@gmail.com kad pogledate fotografije i odaberete jednu ili više njih za sebe. (Moguća je izrada i prodaja više primjeraka iste fotografije)

2. Uplatite lično ili putem računa pomoći za malu Aminu, a svi podaci su na linku http://aminadilaver.com/

3. Proširite na svoj način i svojim prijateljima glas o ovoj djevojčici, potrebi njene hitne operacije i samoj akciji prodaje fotografija.


“Ukoliko uradite bilo šta od ovoga, ja Vam se iskreno i od srca mnogo zahvaljujem, kao i porodica Amine Dilaver”, kaže Ruvić.


srijeda, 13. veljače 2013.

Iako će nekima biti veliko iznenađenje - gesta je za svaku pohvalu!

Inicijativa za osnivanje Fonda za liječenje teško oboljele djece!

Vijest da je zastupnik SDA u Skupštini Zeničko dobojskog kantona,Jasmin Imamović,inicirao formiranje Fonda na nivou kantona koji bi pomogao u liječenju teško oboljele djece ulijeva dozu optimizma da će se nešto i učiniti po tom pitanju.

Vjerujem da su mu namjere iskrene i da i on doista vjeruje “da se na nivou Kantona može oformiti Fond,čime bi se kvalitetnije i na sistemski način pomoglo porodicama da svoju oboljelu djecu mogu poslati na operacije u inostranstvo,jer za neke od njih u našoj zemlji još uvijek nema uslova”.

Posljednjih godina mnogo se govori o sve većem broju teško oboljelih koji su primorani tražiti liječničku pomoć za koju u većini slučajeva nisu u stanju obezbjediti finansijska sredstva a građani su prisiljeni svako malo pokretati neku humanitarnu akciju.

Iskreno se nadam da će Imamovićev prijedlog, odnosno inicijativa posvećena unapređenju zdravlja prevenciji i rešavanju jednog od gorućeg problema građana naići na razumijevanje i drugih političkih stranaka i njihovih zastupnika.

Moram priznati, iako će nekima biti veliko iznenađenje s obzirom da sam u većini slučajeva kritičan, Imamovićeva gesta je za svaku pohvalu.



nedjelja, 10. veljače 2013.

Grad Zenica bi trebao biti “ničiji ili svačiji”!

Postavljanje bilborda na javnim površinama uvijek se masno plaćalo….
Grad Beograd će u narednih deset godina od taksi za postavljanje reklamih panoa po prestonici inkasirati više od deset miliona eura.
Kod nas su bilbordi zaista dosta načičkani, zbog cijena svakodnevno se mijenjaju, osim jednog, koji se nalazi na soliteru u centru grada (iznad DM marketa).
Pitanje kako se riješila dozvola za postavljanje reklame, koja se dobija u općini je lagano.
Možda je zanimljivije ko je nosioc ugovora(predstavnik ulaza, upravitelj, stanari) – preko koga bi općina trebala ganjati porez za reklamu.
Pitanje koliko je (i da li je uopšte) SDA platio korištenje javne površine za neviđeni džambo-bilboard još je zanimljivije zbog činjenice da se on ne skida 5 mjeseci poslije izbora, a suludo bi bilo vjerovati da je SDA cijelo ovo vrijeme plaća 'zakupninu'.
Pa onda urbanistička saglasnost, pa onda pitanje šta radi inspekcija, ona ista koja ovih dana i po Zenici nemilosrdno ubire harač jer je premijer Federacije naredio.

Grad Beograd će zaraditi više od deset miliona eura. A koliko će grad Zenica?

Grad Zenica bi trebao biti “ničiji ili svačiji”, nikako samo jedne političke opcije. Zar ne bi bilo logičnije, da se recimo, putem javnog konkursa, koji bi trebala općina raspisati na određeni period, traži najbolji ponuđač.

Tako bi svi imali priliku ponuditi ili reklamirati proizvod a cijena iznajmljivanja bi bila u zavisnosti od veličine i zone u kojoj se nalaze.
Ma…. jednostavno, nema reda u njihovom postavljanju, a nekad se ne uklapaju u ambijent, bodu u oči, poput navedenog a možda se i neki prolaznici osjećaju nelagodno kad ih gleda “odozgo”.

Pošto se naši vijećnici (a ima ih 31) nemaju vremena baviti “milionskim iznosima” (ko bi onda 7 sati zasjedao na tematskim sjednicama koji na kraju nemaju zaključak) mi građani smo (32-vijećnik), možemo valjda postaviti pitanje koje se tiče nas i našeg novca.

Koliko košta kad ….“dođe čovijek vedra čela i napravi čaršiju od sela”?

Poznato je da Zakon zabranjuje isticanje reklama i lijepljenje plakata po fasadama zgrada, stablima i komunalnim objektima. Takođe, zabranjeno je postavljati reklamne panoe ili objekte, bez prethodnog odobrenja nadležnih,te je za ovakve prekršaje predviđena novčana kazna.


Međutim, nije mi poznato i da li je iko kažnjen zbog lijepljenja plakata na nedozvoljenim mjestima od oktobra 2012. godine, dok je za skidanje istih, vjerovali ili ne, za ponedeljak zakazan usmeni pretres aktivista udruženja Akcija Građana.

  Aktivisti  udruženja kojem i sam pripadam, Leila Šeper i Darijan Bilić terete se da su vršili neovlašteno uklanjanje, cijepanje i oštećenje javno istaknutih izbornih oglasa stranke SDA i Nedžada Koldže kao njihovog kandidata.


Navedeni događaj su prijavili, nadležnom službenom licu, gospoda Nedžad Koldžo i Džaferagić Arif.


S obzirom da je zabranjeno postavljati reklamne panoe ili objekte, bez prethodnog odobrenja nadležnih te da je Općinski sud u Sarajevu uvažio Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka od strane PU Novo Sarajevo, postavlja se pitanje ko je odobrio gospodi Koldži i Džaferagiću ljepljenje plakata na nedozvoljenim mjestima?

Šta je radila Komunalna policija? Zašto nisu evidentirali i kažnjavali nedozvoljenu političku propagandu? Ili je je pak bila dozvoljena samo određenim političkim partijama?

Aktivisti nisu uklanjali samo predizborne plakate pomenute stranke već sve plakate koji su bili istaknuti na javnoj površini, odnosno na nepropisnom mjestu,(a o čemu su obavijestili nadležnu inspekciju i CIK), time su narušavali izgled grada i zagađivali okolinu, za šta postoje i dokazi”, između ostalog rečeno je u saopćenju udruženja.

“Boj se ovna boj se govna, a kad ću živjeti?” pitanje koje davno postavi Meša Selimović sve više priliči današnjici a kol’ko će nas koštati kad “dođe čovijek vedra čela i napravi čaršiju od sela” saznat ćemo nakon završenog pretresa.






srijeda, 6. veljače 2013.

Ima li korupcije pri utrošku sredstava iz Ekološkog fonda ZDK?

Da li je BiH  - država u kojoj mnoge stvari funkcioniraju samo po principu medijske prozivke odgovornih, koji se tek kad svoje ime pročitaju na naslovnicama odluče prihvatiti konkretnog posla?

U “Zenici danas” informativnoj emisiji RTV ZE emitovanoj 5.2.2013god. o utrošku sredstava iz Ekološkog fonda ZDK govorio je zamjenik ministra Čizmic, meni običnom građaninu lik nepoznat.

Ne bi bilo ništa čudno da je nepoznat većini građanki i građana koji površno prate vijesti, zbog nezainteresovanosti, manjka slobodnog vremena ili zbog uticaja aerozagađenja na moć zapažanja.

Dok je uticaj zagađenja vazduha na zdravlje kardiovaskularnog i respiratornog sistema temeljno istraživan, manje se znalo o njegovom uticaju na mozak.

Naime, stručnjaci Škole za javno zdravlje pri američkom Univerzitetu Harvard tvrde da uticaj aerozagađenja na inteligenciju odgovara onom koji se registruje kod djece čije su majke u trudnoći pušile 10 cigareta dnevno ili koja su izložena trovanju olovom.

No, vratimo se Čizmiću, za kojeg moj prijatelj prof. ekolog Akif Smalović kaže da je “čovjek koji godinama sjedi na toj funkciji kao Zenički kadar,koji ništa nije učino za poboljšanje ekološke situacije u našem gradu”.

Između ostalog prof. Smajlović odgovorno tvrdi da se pare zbog nepostojanja Upravnog odbora troše ne namjenski i ostavlja mogućnost korupcije pri dodjeli sredstava uvijek istim NVO. Godinama je Čizmić jedan od najplaćenijih činovnika u Kantonu zbog rada u bezbrojnim komisijama. Krajnje je vrijeme da se javnost upozna sa načinom utroška sredstava Fonda i sa revizorskim izvještajem . Da se samo dio novca upotrebio na stavljanje filtera na kotlovnici KBZ , KPD-a a zašto ne i na dimnjak kotlovnice u Mittalu koja služi za zagrijavanje grada, aerozagadjenje u Zenici bi bilo znatno manje, piše prof.Smajlović na svom facebook profilu.

Sead Čizmić, Rukovodilac Sektora za zaštitu okoline, pomoćnik ministra

Sektor za zaštitu okoline:
U okviru ovog sektora obavljaju se upravni, analitički, stručni i drugi poslovi koji se odnose na:
· * donošenje programa zaštite okoline i njenog unapređenja,
· * koncipiranje programa zaštite okoline i koordinaciju aktivnosti na istraživanju, planiranju, finansiranju i praćenju stanja okoline,
· * praćenje stanja Fonda za zaštitu okoline,
· * pregled programa i planova iz oblasti zaštite čovjekove okoline koje kandiduju općine,
· prikupljanje, pregled i kandidiranje projekata iz oblasti zaštite okoline većih zahvata prema Federalnim ministarstvima,
· * saradnju sa nevladinim organizacijama,
· * učestvovanje u pripremi prednacrta, nacrta i prijedloga propisa kojima se reguliše oblast zaštite okoline, te predlažu potrebne mjere za njihovo sprovođenje.




utorak, 5. veljače 2013.

Mirno spavajte, općinari Zenice se bore protiv korupcije!

Prateći aktivnosti prve Antikorupcijske mreže u BiH ACCOUNT siguran sam da ću biti prvi koji je napustio mrežu odmah po osnivanju.

Još za vrijeme moje prve posjete informativnoj sesiji ACCOUNT-a koja je održana u Zenici bilo je očigledno da je skup “zloupotrijebljen” za samopromociju pojedinaca u svrhu predizborne kampanje.


No, nakon današnjeg saznanja da je članici pristupila općina Zenica sa svojim predstavnikom Dževdanom Brajić, direktoricom Stručne službe Vijeća i načelnika Općine Zenica, mišljenja sam da će građani biti ohrabreni za konkretno djelovanje ali u suprotnom smislu.

Direktorica Stručne službe Vijeća i načelnika Općine Zenica, na sastanku u Sarajevu naglasila je da Općina radi upravo na prevenciji korupcije i da stoga daju punu podršku Acountu.

Gospođo ili gospođice Dževdana, da li je iko iz općinske administracije predstavio mehanizme koji se primenjuju u opštini Zenica i koji, između ostalog, sprečavaju korupciju u našoj lokalnoj samoupravi?

Ne znam na osnovu čega je Općina Zenica odabrana kao sredina najpogodnija za realizaciju projekta 'Gradovi bez korupcije – gradovi sa budućnošću', kojeg provodi Institut Svjetske banke i Fondacija za lokalni razvoj kada je i pticama na grani jasno da je ovo upravo suprotno “grad korupcije” i “grad bez budućnosti”.

Svim ostalim članicama svako dobro, mogu zamislit' kako ce bit' funkcionalna antikorupcijska mreža nakon uključivanja općinskih i kantonalnih kadrova, stručnjaka raznih profila... 


Ko zna, možda je u pitanju samo da su u "toku desavanja”.

Podsjećanja radi, video detalji sa informativne sesije ACCOUNT-a koja je održana u Zenici 13.09.2012. u sali PRIVREDNE KOMORE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA


ponedjeljak, 4. veljače 2013.

Kome treba lokacija preko puta Union banke u strogom centru Zenice?

Mirsada Uzunović i Mersija Islambegović, vlasnice kioska, ostale su bez egzistencije samo zato što su od bivše firme dobile kiosk na atraktivnoj lokaciji.

Naime, nekadašnje radnice zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, radile su u kiosku preko 20 godina.

Kazale su da lokaciju neće da prepuste u ruke Tobaco pressa, koji je prije dvije godine kupio sve lokacije nekadašnjih Duhanovih kioska.

Kome treba lokacija preko puta Union banke u strogom centru Zenice? MULAHASANOVIĆ EDINU DIREKTOR-u DUHANA SARAJEVO, inače dobrom prijatelju “prijatelja” iz vladajuće stranke ili po običaju, nekom trećem, koji je uobičajeno u sjeni?

“Mi Zeničani nemamo šta tražit u Zenici jer s mafijom se teško borit” jedan je od odgovora građanki i građana, na pitanje zašto se ne organizuju.

Mirsada i Mersija su se organizovale i krenule u pravnu bitku.

Zakup od firme doo “Duhan Zenica” Mirsada i Mersija dobile su 2003. godine. Obraćale su se Općini Zenica da sklope novi ugovor o korištenju, međutim pojavljuje se Tobaco press, koji je prema izjavama radnica otkupio dionice od direktora Duhana Sarajevo, koji je inače i većinski vlasnik Tobaco press-a.

Vlasnik Tobaco press-a šalje općinskog inspektora Harisa Pinjića koji “teroriše” radnice kojima je Duhan doo Zenica dužan 30.000 KM na ime neisplaćenih plata da napuste kiosk . Tu počinje “bitka” radnica koje su, usput kažu, viđale navedenog inspektora u Duhanu Zenica kod direktorice Mersihe.

“Općina nam ukinula rješenje za rad žalili se Kantonalnom sudu koji sve vraća na početak bez prava žalbe a u međuvremenu smo tužili i Duhan i Tobako presss. Direktorica Mersiha Kvrgić bez znanja Nazornog odbora je prodala Tobaku kioske a mi smo u objektu više od 10 god i trebale smo da imamo pravo preće kupnje”, kazala je jedna od radnica.

Da li će advokat Josip Bašić dokazati navode radnica i vratiti ih u posjed zavisi od toga kome treba lokacija preko puta Union banke u strogom centru Zenice?

Poznato je da današnja vlast obično dobiva ovakve slučajeve jer imaju i novca i vremena kojeg obični građani nemaju.

Zapečati radnju, uništi protivnika finansijski nebi li popustio mogao bi biti moto za dobivanje atraktivne lokacije.


petak, 1. veljače 2013.

Bijesni psi i sudionici “političkog programa” prvog čovjeka grada!

Prije nekoliko dana pratio sam reakcije na tekst “Bijesni psi u Zenici”, nakon kojeg se na društvenoj mreži otvorila rasprava u kojoj se više nije znalo tko je bijesan a tko komentariše. 

Polemika između onih koji se zalažu za azile i onih koji su za eutanaziju pasa lutalica prerasla je otvoreni “rat”. Valjda je lakše udariti po neistomišljenicima koji nisu u vlasti nego po ovim drugim.

Nevjerovatno, preko 180 komentara popraćenih psovkama u kojima se “spominjala” majka, otac, čak i djeca. Sreća da su administratori facebook stranice (neću spominjati ime da ne bude reklama istoj), mada sa zakašnjenjem, reagovali i uklonili raspravu.

“Politički program” prvog čovjeka grada ili mehanizam pretvaranja Zeničana u magarce je na putu da uspije.

Počeli smo jedni drugima proturiječiti, međusobno “spominjati” familiju a sve zbog nerada i nesposobnosti vlasti da sprovedu sopstvene zakone.

Zašto se javno ne raspravlja o činjenici da direktorica Uprave za inspekcijske poslove nema vremenski ograničen mandat ? O ovom slučaju se ništa ne govori?

Zašto se ne raspravlja o činjenici da se nastavnici u školama moraju svake godine javljati na konkurs za svoje radno mjesto a rukovodilac kantonalne inspekcije je svoju poziciju obezbjedio/la do penzije?

Zašto se ne raspravlja o tržišnom inspektoru u Zenici koji je pokazao i dokazao da može biti jači i od suda? Inspektoru koji se radije obračunava sa ženama negoli sa nekim moćnicima.

Zašto…..

Zato što je jednostavnije svoje frustracije preusmjeriti na nejač, a ako je ta nejač životinja - još bolje. Istrest’ ćemo se i vratiti svojoj sivoj realnosti.

A u našoj realnosti svakodnevno sve više ljudi razmišlja o odlasku iz grada ili države.

Poskupljenja su naša svakodnevnica, građani sve teže žive, svjetla na kraju tunela nema, a mi? Mi sudionici “političkog programa” prvog čovjeka grada, mi njačemo!




Share It

Popularni postovi