Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 2. travnja 2013.

Stigao je i april a one nisu dobile nakanadu ni za decembar mjesec prošle godine!


Svi govore o nekakvoj ugroženosti "nacija" u Bosni i Hercegovini, da ne duljim, ukratko ću navesti samo jedan svježi primjer a vi odlučite ko je ugrožen.

Plaće od 5.500 do čak 7.000 KM….. Omogućeno im i da mjesečno potroše po 1.000 KM računa za mobilne telefone , a na na raspolaganju im je i 1.000 KM mjesečno za troškove reprezentacije – 500 KM interne (u Parlamentu BiH) i 500 KM eksterne (van zgrade institucija BiH).

A invalidnine za Civilne žrtve rata kasne za februar i mart 2013.god., porodiljama ne isplaćuju naknadu, stigao je i april a one nisu dobile nakanadu ni za decembar mjesec prošle godine.

Što se tiče invalidnina, Federacija isplaćuje 70 % a kantoni 30%, Federacija je svoje obaveze izvršila uplatom novca do šestog u mjesecu, međutim ZDK nije izvršio uplate za februar i mart.






Majke porodilje se pitaju zašto im se ne isplaćuje. Kako ćete objasniti majci koja je rodila dijete a nema čime da ga prehrani, koga vi štitite? Čiji vitalni nacionalni interes štitite?

Majkama preporučujem da pročitaju komentar sugrađana Kenana Ć. jer izgleda da druge nema. Naime, Kenan između ostalog kaže “Uglavnom, uskoro možemo očekivati „Pelenica revoluciju“ gdje će se majke novorođenih stanovnika Zenice skupiti pred zgradom kantona. Dostojanstveno će, kako i priliči mladim majkama, ulaz u istu „ukrasiti“ ukakanim pelenicama”.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje:

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi