Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 16. ožujka 2013.

Zenica poprima izgled islamskih gradova!

Specifičan prepoznatljivi stil islamske arhitekture nakon završetka rata razvija se ne/planiranom dinamikom.

U maju 2008. godine ozvaničen je početak radova na kompleksu Sultan-Ahmedove džamije u Zenici, čiju izgradnju su trebali finansirati džematlije i donatori, 


Svečanosti početku radova na ovom višemilionskom projektu prisustvovao je veliki broj donatora i Zeničana, vidljivo je iz arhiva.nasarijec.ba

Predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zenica Muhamed Begagić tada je istakao, da će budući multifunkcionalni objekat imati oko 40 hiljada kvadratnih metara korisnog prostora, uključujući različite namjene, među kojima radne kancelarije, amfitetar, abdesthanu, sportsku salu i druge sadržaje.

U maju se navršava pet godina od početka radova i trebalo je dosad biti završeno. Šta se u međuvremeno dešavalo znaju samo oni koji su najavljivali ovaj višemilionski projekat. 

Nesporazumi oko radnih kancelarija, poslovnih prostora ili nekih drugih sadržaja, svako na svoj način već odavno špekuliše.

Na fotografijama, možete vidjeti kako je danas izgledao kompleks Islamskog centra u Zenici i kako bi trebao izgledati po završetku radova.





Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi