Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 16. ožujka 2013.

Zenica: Brigadiri ORA prodefilovali Titovom ulicom!

Noseći zastave bivše države i obilježja omladinskih radnih akcija, brigadiri su prodefilovali Titovom ulicom u Zenici a zaustavili su se na Kamenom mostu gdje su vezali "katance ljubavi i prijateljstva". 


Mi se imamo čega prisjećati , imate li vi?

Prije svečanog četvrtog druženja najavljenog za večernje sate, brigadiri su posjetili položili cvijeće na spomeniku brigadirki Jeleni, koja je poginula tokom izgradnje pruge.

Nakon nekadašnjih velikih saveznih akcija i perioda lokalnih i republičkih omladinskih radnih akcija, do 1990. godine, oko 1,170.000 omladinaca i omladinki iz svih krajeva Jugoslavije sudjelovalo je u 18.500 lokalnih akcija.

Nažalost, dobrovoljnog rada više nema, jer kapitalistički sustav priznaje samo profit ostvaren na temelju otuđenog rada.

U izgradnji nove Federativne Narodne Republike Jugoslavije obnovljeni su i izgrađeni nove pruge, prvi auto-put, prve hidrocentrale, industrijski objekti, novi gradovi.

Ta činjenica nesumnjivo svjedoči da su mladi ljudi diljem Jugoslavije željeli svojim dobrovoljnim radom, potpuno besplatno i u kratkom roku, izgraditi prijeko potrebne objekte.

Od svega navedenog ostala je samo lijepa uspomena internacionalnog karaktera od i ne tako malog značaja.

Mi se imamo čega prisjećati , imate li vi? Foto galeriju možete pogledati ovdje






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi