Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

Općinari opet "zavlače" porodice CŽR!


Sastanak članovima udruženja Civilnih žrtava rata koji je najavljen za ponedeljak 25.03.2013. godine održan je u „Službi za prostorno uređenje“ općine Zenica ali nije promijenio dosadašnje tvrde stavove iz općinske administracije . 

- Prije godinu ili dvije, predstavnici Općine Zenica usaglasili su stav sa svim udruženjima koja okupljaju porodice žrtava proteklog rata, uključujući i Udruženje građana i članova porodica civilnih žrtava rata Općine Zenica da bi imena svih žrtava, uključujući i civilne, trebalo da budu objedinjena na jednom spomen obilježju.

Na spomenik 'Kameni spavač' zato su upisana imena svih žrtava rata na području općine Zenica, - tvrdi Semira Karić, šefica Službe za urbanizam za portal rtvze.ba

Općina Zenica dozvolila je jedino postavljanje posebnog spomen obilježja u znak sjećanja na pokojnu Mateju Jurić, prvu civilnu žrtvu rata na području općine Zenica.

Međutim, udruženje Civilnih žrtava rata ostaje pri podnijetom zahtjevu, prethodnim prigovorima, vjećnićkim pitanjima, rješenjima, svim žalbama i prigovorima.

I dalje su mišljenja das u civilne žrtve rata zaslužile da imaju neko simbolično obilježje gdje su stradali, jer kada je godišnjica da ne bi polagali cvijeće na livadi, nego da se dostojanstveno obilježi, navedeno je u Zapisniku o usmenoj raspravi kojoj su prisustvovali službeno lice Medarić Fata, urbanista Husanović Nedžad, predsjednik udruženja CZR Nezir Trako, član Trogrlić Mirko i član Pavlinović Perica. 


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi