Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 28. ožujka 2013.

Nije nam padalo napamet nikakvo napuštanje države!

Kao omladinci u bivšem sistemu učestvovali smo u izgradnji tadašnje države, razmišljali o odsluženju vojne obaveze, ženidbi/udaji, samostalnom životu, osnivanju porodice i izgradnji sopstvene ličnosti. 




Nije nam padalo napamet nikakvo napuštanje države, samoorganizovanje po bilo kojem osnovu ni na ljeto, ni na proljeće a ni zimu pogotovo. U novoj državi i ovom novom sistemu o tome pričaju ogorčeni građani i poneki političari ali iz sasvim suprotnih razloga.

Evo stiglo i je i dugoočekivano prolljeće, obično, kao i svako prethodno zahvaljujući optimizmu vješto isplaniranog i programiranog političkog podmlatka i strpljenju starijih.

Iako svi rade na promjeni ili podizanju svijesti, ovogodišnje Bosansko proljeće ne razlikuje se od prethodnih, osim što je ovog marta sve skuplje, počevši od osnovnih životnih namirnica pa sve do luksuza.

Podizanje svijesti,svakodnevna izjava o cilju projekta ili aktivnosti vladinih i nevladinih organizacija postalo je sredstvo za pranje novca poreskih obveznika ili stranih donatora. Ali o kojoj svijesti pričaju? Nacionalnoj ili nekoj drugoj?

Koji kreten ili koliki idiot trebaš biti da povjeruješ da je u bivšoj državi bilo toliko loše, da je bio toliki režim, da je Josip Broz Tito „jeo malu djecu“, da je bio član masona, da se toliko godina poslije pitaju da li je Josip Broz Tito zaista umro 5. maja 1980. i da li je pokopan u Kući cvijeća?

I dok se naši novodobni političari klone imena Josipa Broza Tita , ruše spomenike iz doba Jugoslavije i mijenjaju imena ulica koja su nosila imena velikih istorijskih ličnosti iz tog doba, u Italiji postoji čak osam gradova u kojima danas imaju ulice nazvane po Josipu Brozu Titu, piše http://mediax.biz



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi