Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 23. ožujka 2013.

Bahatost, bezobrazluk ili poigravanje sa porodicama Civilnih žrtava rata?

Ko vrši pritisak? Ko sprečava izdavanje urbanističke dozvole i kome smetaju spomen obilježja? Šta Vas navodi da mijenjate stavove i vraćate predmet skoro pet godina unazad, samo su neka od pitanja koja su postavljena općinskoj administraciji od strane porodica i članova udruženja Civilnih žrtava rata. 

Pitanja sadržana u prigovoru na „Zapisnik usmene rasprave“ održane 02.02.2012.godine postavljena su s razlogom jer općinska administracija godinama ne dozvoljava izgradnju spomen obilježja iako je vještak urbanista 2009 godine u zapisniku o izvršenom uviđaju ustanovio da postoje uslovi za lokaciju spomen obilježja prema podnesenom zahtjevu.

Hoće li sastanak koji je najavljen za ponedeljak 25.03.2013. godine u „Službi za prostorno uređenje“ općine Zenica promijeniti dosadašnje tvrde stavove iz općinske administracije ili će se nastaviti poigravanje sa porodicama Civilnih žrtava rata, pitanje je koje je još uvijek neizvjesno.

Nakon dva dosadašnja negativna rješenja iz općine Zenica, dva poništenja istih od strane ministarstva i vraćanja prvostepenom organu a nakon svih dosadašnjih progovora, sastanaka, žalbi i vijećnićkih pitanja nema mjesta za optimizam.

Vještak urbanista je 2009 godine ustanovio da postoje uslovi za lokaciju, dvije godine kasnije ista komisija je pobila samu sebe i rekla da ne postoje, a nakon svih dosadašnjih prigovora pitanje je samo koji će razlog sada prezentovati.

Da nije žalosna bila bi smiješna i činjenica da je Općinska komisija za obilježavanje značajnih događaja, datuma i ličnosti na sjednici 2010 godine podržala zahtjev CŽR da bi nakon nekog isteka vremena stavili van snage sopstveni zaključak.
Sigurno je samo jedno, da bahatost, bezobrazluk ili poigravanje sa porodicama Civilnih žrtava rata nakon ubijanja namilijih ubija i njih same.


O ljudskim pravima, možda nekom drugom prilikom o nekoj drugoj državi, u ovoj državi ili ovom gradu suvišno je, NAROD ZNA...
Dodaj naslov

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi