Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 10. veljače 2013.

Koliko košta kad ….“dođe čovijek vedra čela i napravi čaršiju od sela”?

Poznato je da Zakon zabranjuje isticanje reklama i lijepljenje plakata po fasadama zgrada, stablima i komunalnim objektima. Takođe, zabranjeno je postavljati reklamne panoe ili objekte, bez prethodnog odobrenja nadležnih,te je za ovakve prekršaje predviđena novčana kazna.


Međutim, nije mi poznato i da li je iko kažnjen zbog lijepljenja plakata na nedozvoljenim mjestima od oktobra 2012. godine, dok je za skidanje istih, vjerovali ili ne, za ponedeljak zakazan usmeni pretres aktivista udruženja Akcija Građana.

  Aktivisti  udruženja kojem i sam pripadam, Leila Šeper i Darijan Bilić terete se da su vršili neovlašteno uklanjanje, cijepanje i oštećenje javno istaknutih izbornih oglasa stranke SDA i Nedžada Koldže kao njihovog kandidata.


Navedeni događaj su prijavili, nadležnom službenom licu, gospoda Nedžad Koldžo i Džaferagić Arif.


S obzirom da je zabranjeno postavljati reklamne panoe ili objekte, bez prethodnog odobrenja nadležnih te da je Općinski sud u Sarajevu uvažio Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka od strane PU Novo Sarajevo, postavlja se pitanje ko je odobrio gospodi Koldži i Džaferagiću ljepljenje plakata na nedozvoljenim mjestima?

Šta je radila Komunalna policija? Zašto nisu evidentirali i kažnjavali nedozvoljenu političku propagandu? Ili je je pak bila dozvoljena samo određenim političkim partijama?

Aktivisti nisu uklanjali samo predizborne plakate pomenute stranke već sve plakate koji su bili istaknuti na javnoj površini, odnosno na nepropisnom mjestu,(a o čemu su obavijestili nadležnu inspekciju i CIK), time su narušavali izgled grada i zagađivali okolinu, za šta postoje i dokazi”, između ostalog rečeno je u saopćenju udruženja.

“Boj se ovna boj se govna, a kad ću živjeti?” pitanje koje davno postavi Meša Selimović sve više priliči današnjici a kol’ko će nas koštati kad “dođe čovijek vedra čela i napravi čaršiju od sela” saznat ćemo nakon završenog pretresa.






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi