Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 13. veljače 2013.

Iako će nekima biti veliko iznenađenje - gesta je za svaku pohvalu!

Inicijativa za osnivanje Fonda za liječenje teško oboljele djece!

Vijest da je zastupnik SDA u Skupštini Zeničko dobojskog kantona,Jasmin Imamović,inicirao formiranje Fonda na nivou kantona koji bi pomogao u liječenju teško oboljele djece ulijeva dozu optimizma da će se nešto i učiniti po tom pitanju.

Vjerujem da su mu namjere iskrene i da i on doista vjeruje “da se na nivou Kantona može oformiti Fond,čime bi se kvalitetnije i na sistemski način pomoglo porodicama da svoju oboljelu djecu mogu poslati na operacije u inostranstvo,jer za neke od njih u našoj zemlji još uvijek nema uslova”.

Posljednjih godina mnogo se govori o sve većem broju teško oboljelih koji su primorani tražiti liječničku pomoć za koju u većini slučajeva nisu u stanju obezbjediti finansijska sredstva a građani su prisiljeni svako malo pokretati neku humanitarnu akciju.

Iskreno se nadam da će Imamovićev prijedlog, odnosno inicijativa posvećena unapređenju zdravlja prevenciji i rešavanju jednog od gorućeg problema građana naići na razumijevanje i drugih političkih stranaka i njihovih zastupnika.

Moram priznati, iako će nekima biti veliko iznenađenje s obzirom da sam u većini slučajeva kritičan, Imamovićeva gesta je za svaku pohvalu.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi