Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 16. veljače 2013.

Humanitarna izložba fotografija za djevojčicu koja ima “tempiranu bombu” u glavi!

Zeničanin Dado Ruvić, fotoreporter Reutersa organizuje prvu samostalnu izložbu fotografija od koje bi sav novac išao za liječenje djevojčice Amine Dilaver koja prema riječima doktora u glavi ima "tempiranu" bombu i svakog trenutka krv može da joj se izlije u mozak. 

Izložba fotografija, objavljivanih u najvećim svjetskim novinama i magazinima, od kojih su neke proglašene kao "foto dana" prema izboru Reutersa, bit će organizovana u Muzeju grada Zenice, 28.02.2013 . , 



O razlozima za ovakav čin Dado Ruvić, fotoreporter Reutersa je putem elektronske pošte prijateljima i poznanicima odaslao poruku u kojoj kaže.

“Ovih dana zauzeo sam se za spašavanje jednog mladog života organizirajući nih humanitarnih aktivnosti, od kojih je najveća - moja prva samostalna izložba, koja je potpuno prodajnog karaktera, a sav novac ide za liječenje male djevojčice Amine, kojoj svake sekunde vrijeme ističe. Sredinom prošle godine devetogodišnju djevojčicu Aminu Dilaver zadesila je teška bolest. Naime, bolest je otkrivena nakon moždanog udara i izljeva krvi u mozak, nakon čega je hitno operisana. Nakon što se utvrdila dijagnoza, dubinskim snimanjem arterija ustanovilo se da ona ima maliformaciju u lijevom lateralnom ventrikulu, izgubila je sluh na jedno uho, a na drugo s aparatićem čuje oko 30%, kao i mogućnost govora. Doktori su joj rekli da u glavi ima "tempiranu" bombu i da svakog trenutka krv može da joj se izlije u mozak. Nakon čega joj nema spasa ... Ovu operaciju moguće je jedino uraditi na klinici ACIBADEM u Istanbulu, koja košta 30.500USD”

Sve o bolesti, djevojčici, možete pročitati ovdje: http://aminadilaver.com/.

“Fotografije će biti izrađene na posebnom foto-papiru i uokvirene, a biti će veličine 50x70cm, kao i spremne za zid. Fotografije će biti prodavane po cijeni od 100 KM, a nakon plaćanja isključivo njihove štampe, 75 KM od svake prodane fotografije biće uručeno porodici Amine Dilaver. Izložba će biti u Muzeju grada Zenice, 28.02.2013 u 18h. Večina ovih fotografija objavljivana je u najvećim svjetskim novinama i magazinima, od kojih su neke proglašene kao "foto dana" prema izboru Reutersa, a jedna među njima je izabrana u top 100 najboljih fotki u 2012 godini. Izložba nosi simboličan naziv "Na putu", jer su ovo fotografije koje su nastajale dok sam putovao na razne događaje širom BiH. Fotografije se unaprijed naručuju, a katalog možete pogledati na ovom linku -https://dl.dropbox.com/u/87632288/KATALOG.pdf

U pismu fotoreportera Ruvića, između ostalog, piše da maloj Amini možete pomoći na tri načina:

1. Da ga kontaktirate na dadoruvic@gmail.com kad pogledate fotografije i odaberete jednu ili više njih za sebe. (Moguća je izrada i prodaja više primjeraka iste fotografije)

2. Uplatite lično ili putem računa pomoći za malu Aminu, a svi podaci su na linku http://aminadilaver.com/

3. Proširite na svoj način i svojim prijateljima glas o ovoj djevojčici, potrebi njene hitne operacije i samoj akciji prodaje fotografija.


“Ukoliko uradite bilo šta od ovoga, ja Vam se iskreno i od srca mnogo zahvaljujem, kao i porodica Amine Dilaver”, kaže Ruvić.


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi