Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 19. siječnja 2013.

Nije li Vas stid ?

Podsjećam, 16.01.2013 godine, iz zgrade napravljene za smještaj izbjeglica i starijih osoba deložirani su RVI Nermin Huseinspahić Dugi, njegova nevjenčana supruga Zlatka Halilović te njihovo dvoje djece Azemina (16) i Ahmed (14).

Danas sam saznao da je Nerminu, pet puta u ratu ranjavanom borcu pritekao u pomoć Zeničanin bez reputacije, bez priznanja, koji nije želio da mu se objavi ime.

Detalje ovog humanog čina u potpunosti nisam uspio saznati jer, kako kažu, ne želi da govori o tome, ne želi publicitet, priznanje.

Naime, nakon saznanja o Huseinspahićevom deložiranju ono što znam je, da je kratko prokomentarisao “smjestili smo porodicu” i jedino to je bitno.

Dok na drugoj strani, nakon što stiče reputaciju najboljeg bosansko-hercegovačkog načelnika, dobija priznanje Gazi Husrev-begove medrese, njegova Služba u njegovom gradu, deložira porodicu RVI Nermina Huseinspahića iz garsonjere, nameće se zaključak da je i njima jedino to bitno, da je porodica izbačena.

Prilikom preuzimanja nagrade medrese “najbolji načelnik” Husejin Smajlović je između ostalog, kazao “ Važno je da medresa bude mjesto okupljanja najboljeg što bošnjački narod ima i da iz nje izlaze školovani i obrazovani ljudi koji će sutra preuzeti društvene odgovornosti".

Ako je izbacivanje na ulicu porodice ratnog vojnog invalida odobrio jedan od “najboljih što bošnjački narod ima” a koji je usput preuzeo i društvenu odgovovornost, onda nije čudo što se nalazimo na popisu najjadnijih zemalja svijeta, što se bolje živi čak i u Palestini, Iraku i Afganistanu.

Sumnjam da nije znao za takva dešavanja jer je veoma dobro upućen i obaviješten čak i o tome šta se komentariše na društvenim mrežama.

Nije li Vas stid najbolji načelniče? Koliko “izbačenih na ulicu” imate na duši? Ako se prisjetim nedavnih događaja oko mnogobrojnih radnika iz raznih preduzeća koja ste “zbrinuli” pitam se imate li uopće dušu?



foto: bosnjaci.net



2 komentara:

  1. Ne.... to su samo zivotinje s drugih planeta....

    OdgovoriIzbriši
  2. Ne... to su samo zivotinje sa drugih planeta....

    OdgovoriIzbriši

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi