Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 30. prosinca 2012.

Mi smo građani koji reaguju tek kad nam za vrat skoče!?

Društvene mreže ili blogovi pokazali su se ne samo kao sredstvo za razmjenu poruka ili besposličarenje nego i kao vrlo ozbiljan alat za promociju i širenje poruke a koji ima ozbiljan utjecaj na klasične medije ali i na način na koji oni izvještvavaju o događajima. 

Klasičan primjer širenja poruke je skandal oko “Humanitarnog koncerta” za pomoć Narodnoj kuhinji Zenica, odnosno njegov početak.

Ponosan sam činjenicom da je krenulo 12. decembra 2012.godine u 09,10 h, za vrijeme pauze za doručak, jednim običnim facebook statusom.

Naime, sedmični lokalni list “Naša riječ” objavio je jednu “bezazlenu” informaciju organizatora koncerta da je “zadovoljan prikupljenim iznosom za narodnu kuhinju” koja me je zaintrigirala i navela da podijelim svoje mišljenje putem društvene mreže.

Možda je ta informacija i trebala proći bezazleno, nezapaženo, ali nije…

Nakon nekoliko minuta primio sam telefonski poziv urednika portala doznajemo.com da razjasnimo o čemu se zapravo radi.

Potom slijedi niz medijskih naslova i izjava organizatora a kao epilog svega je sjednica Nadzornog odbora Gradske Arene Zenica, na kojoj se donosi Odluka o dodatnom izdvajanju od 6.000 KM za Narodnu kuhinju Zenica.

Pogledajte priloženi screen shot na kojem je jasno vidljivo vrijeme objave.

Javnost se raznim tekstovima i priopćenjima “obmanjuje” da lokalna vlast radi u korist građana, mi zapravo dvadeset četiri sata dnevno trpimo posljedice takve manipulacije.

Mi smo građani koji reaguju tek kad nam za vrat skoče, dotad trpimo sve moguće. Možda je i moja reakcija posljedica spletkarenja lokalne vlasti zbog koje sam godišnje “oštećen” za nekoliko hiljada maraka, ali o tome nekom drugom prilikom.

No, bez obzira na sve, drago mi je da postoji mogućnost da i mi građani možemo na neki način oduzeti dio novca toj istoj vlasti i preusmjeriti ga u Narodnu kuhinju.




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi