Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 26. studenoga 2012.

Među Zeničanima koji su položili cvijeće na kosturnicu "Papirna" nema načelnika!

Evo treći mandat izabrasmo istog Općinskog načelnika, obrazovanog, poštenog, načelnika koji služi građanima a ne građani njemu, ne znam, po ponašanju meni se čini da je obrnuto. 

Načelnik kojeg nema kada vam je potreban, načelnik do kojeg ne možete doći ako niste podobni ili ako vas kojim slučajem baš on ne pozove na razgovor u četiri oka. Desi se i da pozove ali ima ih i koji ga odbiju, neka i treba da ga odbiju.

Dan državnosti Bosne i Hercegovine u Zenici je obilježen polaganjem cvijeća i na spomen obilježju “Papirna” a njega nema. Dođu tu i delegacije Vlade Zeničko- dobojskog kantona, sa premijerom na čelu, dođu i predstavnici boračkih i udruženja civilnih žrtava rata samo njega nema. On po običaju, pošalje svoje sljedbenike.

U prisustvu građana poštovalaca antifašističkih i oslobodilačkih tekovina, govor je održao Mile Kovačević, potpredsjednik SUBNOAR-a Zenica.

„Bez sumnje 25. novembar je najvažniji datum u istoriji Bosne i Hercegovine. Postoje oni koji ne misle tako, ali je nesporna činjenica da je tada potvrđena hiljadugodišnja tradicija jedinstvene BiH“, rekao je Kovačević.

Postavlja se pitanje da li je načelnik Husejin Smajlović jedan od onih koji ne misle tako s obzirom da niz godina vješto izbjegava polaganje cvijeća kada su antifašisti u pitanju.

Načelnik zaboravlja da je za ovaj grad živote dalo oko 1.200 naših sugrađana, da se poginuli ne mogu dijeliti, da i te žrtve ne smijemo zaboraviti.

A ko zna, da je u pitanju otvaranje kakve dionice seoskog puta u pitanju možda bi i prisustvovao.

delegacija ZDK-a na polaganju cvijeća / foto: 7dana info

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi