Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 17. listopada 2012.

Performans u invalidskim kolicima !

Udruzenje osoba sa invaliditetom iz Zenice, danas je organizovalo okupljanje na Trgu BiH ispred Gradske kafane, tvz. rampa za prilaz Opcini Zenica, da bi izrazili negodovanje u vezi provedbe aktualnih zakonskih propisa iz Zakona o gradjenju i Uredbe o prostornim standardima, urbanisticko-tehnickim uslovima i normativima za sprjecavanje stvaranja arhitektonsko-urbanistickih prepreka za lica sa umanjenim tjelesnim mogucnostima.
Odrzan je perfomans sa invalidskim kolicima koja su ponudjena sugradjanima, ali
i prvenstveno nacelniku opcine, predsjedavajucem opcinskog vijeca i pomocnicima nacelnika za inspekcijske poslove, urbanizam i sluzbe za komunalne poslove, te sefu gradjevinske inspekcije, da pokusaju da savladaju arhitektonske barijere na Trgu BiH.
Razlozi odrzanja ovog preformansa su u nesprovedbi pomenute Uredbe i cinjenicama da od 2008. god. nije izgradjeno ni jedno skosenje (ne racunajuci ovo sa NDI, Banja Luka) te da se izgradnja GGM-a vodi nepropisno uz unistavanje ranije dobro rijesenih pjesackih prelaza skosenjima. Npr.: 

Kako da slijepa osoba predje na rondou? Kako da se predje s jedne na drugu starnu mostova, koji su sada "obogaceni" rondoima?!







Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi